NAUČNO UTEMELJENA ISTINA NASUPROT INSTITUCIONALNOM ZABORAVU: Refleksija o Jasenovcu i Donjoj Gradini kroz prizmu dr Efraima Zurofa

foto SM

Ovaj tekst se logički i tematski nadovezuje na moje ranije autorske članke objavljene u „Večernjim novostima”, u kojima je već otvorena bolna tema decenijskog institucionalnog prećutkivanja, bježanja od grobova i „matematike srama” koja decenijama opterećuje naše kolektivno pamćenje.

Danas, u vremenu kada se iz brojnih društveno-političkih razloga ponovo aktivno koristi, preispituje i u javnom prostoru upotrebljava riječ genocid, postaje važnije nego ikada utvrditi gdje prestaje propaganda, a gdje počinje nepobitna istorijska istina, piše novinar i publkicista Zoran M Kos.

– Kako je moguće da prostor koji je progutao stotine hiljada života danas ambijentalno i muzeološki ćuti u poređenju sa memorijalima poput Jad Vašema ili Aušvica?

Zašto je dozvoljeno da tim svetim tlom, umjesto monumentalnih digitalnih arhiva i vrhunskih istraživačkih centara, decenijama dominiraju improvizovane informativne ploče i jednostavni panoi?

Postavljanje ovih skromnih oznaka u prošlosti bilo je plod usamljenog entuzijazma pojedinaca u trenucima potpunog odsustva sistemske državne brige.

Međutim, činjenica da su ti panoi tokom vremena ironično i stvarno srasli sa krošnjama i zemljom predstavlja jezivu metaforu naše kolektivne nemarnosti. Da li su te improvizovane informativne ploče zapravo paravan koji služi da pokrije duboku prazninu koju je za sobom ostavila zvanična nauka?

U središtu ovog naučnog i etičkog iskušenja nalaze se razmišljanja dr Efraima Zurofa, svjetski priznatog istoričara i autoriteta za pitanja Holokausta, objavljena kao zvanična recenzija u monografiji Antuna Miletića, a koja ovdje prenosimo integralno kako bismo razumjeli suštinu ovog problema:

Dr Efraim Zurof
„RAZMIŠLJANJA O POSJETI JASENOVCU NA OBIJE STRANE REKE

U istoriji demokratske Hrvatske 27. novembar 2006. trebalo je da predstavlja prekretnicu, jer je toga dana Republika Hrvatska trebalo jasno, nedvosmisleno i u potpunosti da odbaci nasljeđe NDH i njenih krvavih ustaških vlastodržaca. Površinski posmatrano, bile su izvršene sve potrebne pripreme uz odgovarajuću pompu, kao što i dolikuje takvoj prilici kojoj prisustvuju predsednik republike, predsednik vlade i visoki rukovodioci. Događaj se odvijao na prostoru jasenovačkog logora, a povodom otvaranja nove istorijske postavke i obrazovnog centra, prvih takve vrste na ovom mjestu otkako je Hrvatska postala demokratska.

Zbog toga sam došao da prisustvujem ovom događaju sa velikim očekivanjima i radoznalošću, u nadi da će nova postavka da postane moćno sredstvo u naporima da se hrvatskom društvu pomogne da se na pravi način osoči sa ustaštvom. Pitao sam se da li će organizatori pokušati da izbjegnu da ustaštvo prikažu u njegovom pravom obimu?

Da li će postavka pokušati da objasni genezu ustaške ideologije i njene užasne posljedice?

Da li će posjetioci, naročito pripadnici mladih generacija, otići sa ovog mjesta sa jasnim razumjevanjem istorije Drugog svetskog rata u bivšoj Jugoslaviji i genocida koji su u toku toga rata ustaše izvršile nad Srbima i Romima i holokausta nad Jevrejima? Isto tako sam se pitao da li će posjetioci da napuste ovo mjesto sa punom svešću o krivičnoj odgovornosti ustaša kao pokreta, a posebno o pojedinačnoj odgovornosti njihovih vođa i pristalica, za masovna ubijanja Srba, Jevreja, Cigana i Hrvata-antifašista, zbog kojih je ovaj logor i nazvan „Balkanski Aušvic“.

Volio bih da sam mogao da kažem da sam napustio ovo mjesto ohrabren onim što sam tamo čuo i vidio toga dana. Međutim, ova postavka je pre svega prikazala nesposobnost organizatora da se suoče sa hrvatskim zločinima počinjenim u toku Drugog svjetskog rata. Prvo i prvo, nije prikazana ni jedna jedina fotografija ikojeg od zločinaca nad zločincima koji su komandovali jasenovačkim logorima i djelovali u njima. Ni traga od Vjekoslava „Maksa“ Luburića, Ivice Matkovića, Ljube Miloš, Miroslava Filipovića-Majstorovića, Dominika Piciľija ili Dinka Šakića. Sem Ante Pavelića, ostale ustaške vođe nisu ni pomenute, kao da niko nije lično odgovoran za zločine počinjene u ovom logoru. U muzeju u kome se zločinci označavaju samo kao neimenovane ustaše, niko nije optužen, što je najvjerovatnije poruka koju je organizator i želio da pošalje. Međutim, ako niko nije odgovoran — onda i sam zločin postaje beznačajan, što znači da iz prikazanog materijala ne može da se izvuče bilo kakva pouka.

Isto tako šokantno je bilo to što nijednom rečju nije pomenuto uspJešno suđenje Dinku Šakiću, komandantu jasenovačkog logora, u Zagrebu 1999. godine. Ekstradicija iz Argentine ovog fanatičnog ustaše i njegovo suđenje i presuda u Hrvatskoj predstavljaju najvažniji korak koji je Hrvatska učinila u čitavoj svojoj istoriji borbe protiv fašističke ideologije i nostalgije za tim vremenima.

Međutim, ne samo da se to suđenje nigdje ne pominje u ovoj istorijskoj postavci, nego tu osudu komandanta Jasenovačkog logora nije pomenuo nijedan od govornika. Izgledalo je kao da se zvanična Hrvatska stidi što je osudila ovog fanatičnog patriotu, čija karijera predstavlja metaforu svih zala koje su počinile ustaše.

Ako svemu ovome dodamo i činjenicu da ova postavka ne pruža bilo kakve podatke o ustaškoj ideologiji, njenom nastanku, razvoju, sprovođenju u delo i njenom uticaju na sve žitelje NDH, kao i odsustvo bilo kakvog istorijskog konteksta (nema ni pomena o Drugom svjetskom ratu i o holokaustu), postaje jasno da je ova postavka potpuno promašila svoj glavni zadatak. Kako neupućeni u ovu temu, a pogotovo đaci i studenti, mogu na osnovu ove postavke da shvate događaje koje izložba prikazuje i razloge zbog kojih Jasenovac zaslužuje da ima svoj muzej i obrazovni centar?

Na kraju, ali ne i manje važan podatak koji izaziva revolt, jeste brojka žrtava poimence navedenih u muzeju, koja je, očigledno, drastično umanjena, i gdje se ne navode ni njihova vera, ni njihova nacionalost. Ovakav pristup me je podsjetio na krajnje uvredljiv prijedlog Franje Tuđmana da se Jasenovac pretvori u memorijalni centar za sve Hrvate, ustaške žrtve kao i njihove egzekutore. Uzpravo u Jasenovu, gdje su ljudi ubijani zato što su Srbi, Jevreji ili Cigani, i u kome su bili zatočeni i many Hrvati zbog toga što su bili antifašisti, čime treba da se ponose, ovakva politika je sušta suprotnost od namene ovoga prostora sa čijeg centralnog mjesta posetiocu trebalo da bude predata poučna poruka o ovim zbivanjima. Činjenica da je lista žrtava nepotpuna dovodi do čvrstog uverenja da Hrvatska krije istinu o ovim zločinima.
Razočaran i obeshrabren, toga popodneva, po završetku ceremonije, prešao sam na drugu obalu rijeke Save, u Republiku Srpsku, gde sam posetio drugi deo ovoga logora.

Teško je zamisliti nešto toliko različito od onoga što sam video tog istog prepodneva. Za neupućene, na hrvatskoj strani nema ostataka ovoga logora, a sve masovne grobnice se nalaze na drugoj obali Save. Možda to makar djelimično objašnjava ogromni raskorak u proceni broja jasenovačkih žrtava na dvije obale iste rijeke.

Dok je u jasenovačkom muzeju naveden broj od nešto manje od 70.000 žrtava, u Republici Srpskoj njihov broj se penje na teško mogućih 700.000, što je statistički podatak objavljen u „bivšoj“ Jugoslaviji, koja se, kao i svi komunistički režimi, nije ustezala da manipuliše brojem žrtava u propagandne svrhe.

Notorni primjer ovakvih manipulacija predstavljala je brojka od 4.000.000 žrtava umorenih u koncentracionom logoru Aušvic-Birkenau koju je objavio poljski komunistički režim, a koja je kasnije, nakon tranzicije ka demokratskom sistemu, smanjena na nešto više od jednog miliona. Što se tiče jevrejskih žrtava, jasenovački muzej navodu brojku od 10.000, koja je definitivno premala, dok je brojka od 33.000 navedena na drugoj strani rijeke, očigledno, suviše velika.

Sljedeća razlika između delova logora sa jedne i sa druge strane Save, predstavlja odsustvo bilo kakvih građevina u Republici Srpskoj, osim spomenika i spomen-obilježja. Međutim, iako na srpskoj strani postoji želja da se prikaže sav užas tih događaja i da se ukaže na odgovorne za počinjene zločine, spomen-područje danas nije pogodno za izvođenje bilo kakvih ozbiljnijih obrazovnih aktivnosti. Nasuprot tome, sa druge strane reke postoje sve pogodnosti, ali one, nažalost, ne garantuju da će cela istina da se proučava i prenosi.

U takvim okolnostima, istraživački rad koji je obavio Antun Miletić postaje veoma značajan, jer će jedino prikazivanje stvarnog, brižljivo i naučno proverenog obima izvršenih zločina, bez ikakvih uvećavanja, ili minimiziranja broja žrtava, omogućiti da se Jasenovac upotrebi u svrhu dobra. U tom smislu ovaj projekat svakako ima svoje šire značenje i ne ograničava se samo na istorijske događaje, nego se grana mnogo šire. Isto tako se nadam da će ovo istraživanje da bude završeno u bliskoj budućnosti i da će njegovi rezultati pomoći da se jasenovačke rane zaleče i da na taj način doprinese unapređenju tolerancije i suživota na Balkanu.“

Ovaj iskreno surov i tačan stav koji nudi dr Zurof ogoljuje upravo ono što na našoj strani rijeke stoji kao glavni i decenijski problem: infrastrukturna pustinja. On izričito bilježi da na prostoru Donje Gradine nema ničega osim livade, uleknuća i spomen-obeležja, te da je cijeli taj ambijent potpuno nepogodan za izvođenje ozbiljnijih obrazovnih aktivnosti.

Zurof direktno povezuje cifru od 700.000 žrtava sa propagandnom matricom bivšeg komunističkog režima Jugoslavije, poredeći je sa sličnom komunističkom manipulacijom brojevima u Aušvicu. Time se potvrđuje očigledno: domaće strukture su jednostavno, bez ikakvog stvarnog naučno-istraživačkog rada, preuzele staru ideološku „matematiku”.

Dr Zurof u svom tekstu spas vidi isključivo u knjigama i naučnim izvorima poput onih koje je priredio Antun Miletić. Jedino brižljivo, naučno i poimenično popisano stanje, bez umanjivanja (na hrvatskoj strani) i bez olakog preuzimanja starih komunističkih procjena (na našoj strani), može da zacijeli jasenovačke rane i oduzme prostor dnevnim manipulacijama.

Ipak, naučnost koju zastupaju svjetski stručnjaci doživjela je potpuni institucionalni slom na domaćem terenu. Porazno je zapitati se: koliko uopšte imamo odbranjenih doktorskih disertacija na katedrama za istoriju koje se ekskluzivno bave temom jasenovačkog stradanja? Gdje su naše specijalizovane naučne institucije i naučni instituti koji bi se bavili isključivo ovom temom? Zbog čega je školski sistem zakazao, pa su organizovane ekskurzije i posjete škola ovom stratištu svedene na sporadične i parcijalne pokušaje? Zašto se u javnosti svesno forsiraju i hiperprodukuju teme koje zamagljuju suštinu genocida, dok suštinski arhivski rad spada na leđa nezavisnih entuzijasta?

Na kraju, ostaje otvoreno i surovo pitanje: da li domaće elite zapravo uopšte žele istinu zasnovanu na imenima, egzaktnoj arhivskoj građi i modernoj naučnoj infrastrukturi? Da li je lakše i profitabilnije decenijama vladati praznom livadom i politički trgovati maglom starih, neproverenih brojki? Odgovor na ovo pitanje krije se u činjenici da se sopstveni nemar, nebriga i tragičan nedostatak institucija i dalje kukavički skrivaju iza informativnih panoa/ploča, dok ozbiljna nauka i svetska struka i dalje čekaju da se prekine ovaj muzeološki muk.

Poruka Antuna Miletića: Naučni arhivi nasuprot političkim konačnostima

„Ja kao istoričar nisam istraživao broj ubijenih, već sam istraživao dokumenta. I u dokumentima gdje sam našao ime to sam i izdvojio i sačuvao… Znači, to nije konačan broj, nego ono što se nalazi u dokumentima.

Istoričari i ne mogu da istražuju broj, to treba da istražuju statističari, demografi, arheolozi, antropolozi… Brojne nauke da pomognu da bi se istražio broj ubijenih… Dokumenta ustaška nisu nađena, jer su 1943. i 1945. uništena.” Antun Miletić (iz razgovora vođenog 20. maja 2024. godine)

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

DEJSTVOVALA PROTIVGRADNA ZAŠTITA: Na području Srpske ispaljene 52 rakete

PROTIVGRADNA zaštita dejstvovala je sa 52 rakete sa 22 protivgradne stanice na prostoru Republike Srpske među kojima je i područje Hercegovine koje je zahvatila superćelijaska oluja, ali je brzim dejstvom spriječeno da bude zahvaćeno veće područje.

DJEVOJČICE U BLAGOJ PREDNOSTI: U Srpskoj rođeno 19 beba

U Republici Srpskoj u protekla 24 časa rođeno je 19 beba, deset djevojčica i devet dječaka, rečeno je Srni u porodilištima.

VRIJEME DANAS: Uglavnom sunčano, temperature u pojedinim predjelima i preko 30 stepeni

U Republici Srpskoj i FBiH danas će biti pretežno sunčano uz malu do umjerenu oblačnost, samo je lokalno moguća slaba kiša

CIJENE NA BANJALUČKOJ TRŽNICI: Krastavac 1 KM, grožđe i do 15 KM

NA banjalučkoj Tržnici ponuda voća i povrća je raznovrsna, a cijene ocijenite sami.

NEVESINJCI UDARILI BRIGU NA VESELJE: „Ko će grtati snijeg na ovoj vrućini?“ (VIDEO)

NEVESINJE je danas pogodilo snažno nevrijeme praćeno jakom kišom koja je prešla u krupan grad, a pomenuti je napravio veliku štetu stanovnicima Nevesinja.

PADAO LED VELIČINE ORAHA: Superćelijska oluja napravila haos u BiH, prekinut magistralni saobraćaj

VELIKO nevrijeme koje se formiralo iznad BiH napravilo je probleme u brojnim lokalnim zajednicama. Magistralni put M 17 je prekinut, u Nevesinju je padao krupan grad, a grom je usmrtio desetine ovaca na Kupresu.

„ONO ŠTO JE ZA NAS SVETO, NE SMIJE BITI NA PRODAJU“: Ko želi da kupi hotel „Monument“ i odakle dolazi novac?

Kozara je sveti put kojim su hodali naši preci koračajući u smrt da bi mi, njihovi potomci, živjeli u slobodi. Ne može se mirno gledati kako se srce naše slobode pretvara u predmet sumnjive trgovine. Ovo je još jedna od reakcija koja stiže nakon informacije da je kompanija iz Sarajeva, čiji naziv asocira na arapske zemlje, zainteresovan za kupovinu hotela "Monument" na Kozari. Danima stižu poruke o tome da je Kozara mnogo više od planine kojoj su potrebne investicije. Ono što ona predstavlja za narod tog kraja mnogo je važnije od svakog investitora, pogotovo onih koji nisu sa ovih prostora i o kojima se malo toga zna.

NEZAMPAMĆENO NEVRIJEME U NEVESINJU: Ogromne posljedice od grada pretrpjeli voće, povrće, oštećeni automobili (FOTO/VIDEO)

NEZAPAMĆENO nevrijeme sa gradom koji je distizao i do šest centimetara promjera pogodilo je Nevesinje i okolinu i nanijelo neprocjenjivu štetu i poljoprivredi i drugim materijalnim dobrima.

POTRESNE SCENE NAKON OLUJE U BiH: Grom usmrtio cijelo stado ovaca (FOTO)

Snažno nevrijeme praćeno grmljavinom, koje je danas, 21.jula, zahvatilo veći dio Bosne i Hercegovine, prouzrokovalo je i tragične posljedice.

SNAŽNO NEVRIJEME U HERCEGOVINI: Kiša, olujni vjetar i krupan grad pogodili Nevesinje

SNAŽNO nevrijeme praćeno kišom i olujnim vjetrom pogodilo je danas dijelove opštine Nevesinje.