KRALJ SLAVSKE TRPEZE: Tri savjeta kako da vam bude što ukusniji kiseli kupus

Prije nego što dođemo do ključna tri pravila, ima i jedan mali trik da kupus bude ukusniji. U rasol ubacite malo šećera ili meda. Ne mijenja recept, ne remeti ništa, a lijepo zaokruži kiselinu i stabilizuje ukuse. Jednostavno radi posao.

Posuda je prva stvar o kojoj ne smijete da razmišljate olako. Najbolje su glinene, drvene ili staklene, jer su prirodne i ne reaguju sa kiselinom. Metalne i plastične zaobiđite, posebno ako su starije.

Prije pripreme sve dobro operite toplom vodom, sodom bikarbonom i sirćetom, pa ostavite da se potpuno osuše. Što je posuda čistija i suvlja, to je kupus sigurniji.

Kupus se ređa u čistu posudu i preliva rasolom do vrha. Glavice moraju biti potpuno potopljene. Ako malo štrči, propada. To je pravilo koje ne prašta.

A sad ono najvažnije. Tri uslova bez kojih nema dobrog kiselog kupusa.

Temperatura:

Kupus najbolje podnosi hladnoću. Idealno je od 0 do 5 stepeni. Ako je toplije, ukiseli se prebrzo, prezre, omekša. Ako je hladnije, zna da se zaledi i da se kasnije raspada. Zato podrum, špaiz ili hladna terasa – ali samo ako temperatura nikad ne pada ispod nule.

Osvjetljenje

Kupus ne voli svjetlost. Čuvajte ga u mraku ili polutami. Sunce i jača vještačka svjetlost kvare boju, razlažu vitamine i utiču na ukus. To je najtiši neprijatelj zimnice.

Vlažnost

Rasol mora stalno da pokriva kupus. Ako ga nema dovoljno, dolivajte. Ako se previše izgubi, kupus počne da tamni i žilavi. Ne čuvajte ga na suvim, pretoplim mjestima jer se rasol brže gubi. Samo malo održavanja i zimnica ostaje stabilna do marta.

Kad se ispoštuju ova tri pravila, kupus preživi sve: i zimu, i sarmu, i gozbena nedjeljna ručavanja. A vi mirni, jer znate da vas bure neće izdati kad vam je najpotrebnije.

(b92)