DA LI ĆE SLUČAJ „GDJE JE SARA“ POKRENUTI PRAVOSUĐE? „Sve dokaze koje vidimo u filmu trebalo je da prikupe tužioci, a ne da mediji moraju da rade njihov posao“

Ovo bi, prema riječima sagovornika Nezavisnih novina mogla da bude prekretnica kada je u pitanju saradnja pravosudnih institucija i medija, jer se dosad rijetko dešavalo da informacije, dokazi i tvrdnje koje novinari plasiraju u javnost, a koji su nedvosmisleno od opšteg javnog interesa, naiđu na zainteresovanost u pravosuđu.

To što je pravosuđe do sada često ignorisalo neke očigledne tvrdnje, (bar javno nisu saopštili da su ih provjerili) može se gledati iz dva ugla:tužilaštva namjerno ignorišu pisanja medija ili se tužioci boje da otvore istrage.

Pozitivan primjer kako mediji mogu da pokrenu lavinu jeste afera “Respiratori/Srebrena malina” u Federaciji BiH. Tada je Tužilaštvo Kantona Sarajevo otvorilo predmet nakon pisanja novinarke Semire Degirmendžić da je Vlada FBiH, posredstvom Federalne uprave civilne zaštite, uplatila 10,5 miliona KM za nabavku 80 respiratora iz Kine na račun firme “FH Srebrena malina”, koja se bavi uzgojem i preradom voća i povrća.

Nakon što je tužilaštvo formiralo predmet, istragu je pokrenula i SIPA, a sve je završeno time da je Sud BiH osudio Fadila Novalića, bivšeg premijera FBiH, Fahrudina Solaka, direktora Federalne uprave civilne zaštite i Fikreta Hodžića, vlasnika firme “Srebrena malina” na ukupno 15 godina zatvora zbog zloupotreba.

– Ne smijemo pristajati na ono u što političari žele da nas ubijede da ne vrijedi ništa ni otkrivati, jer se ništa neće desiti. Ni pravosuđe ni političari još ne osjećaju pritisak javnosti da počnu preuzimati odgovornost – kaže Semir Mujkić, urednik BIRN.

Povodom slučaja “Sara”, navodi da je veoma dobro to što je banjalučko tužilaštvo ponovo pokrenulo istragu, ali da sada treba nastaviti pratiti šta će tužioci uraditi.

– I treba ih stalno podsjećati na to. Takođe, ovd‌je vidim problem izbjegavanja odgovornosti. Kako je moguće da tužioci nisu uradili posao koji su sami morali da rade roditelji i novinari i ko će odgovarati za to? Sve dokaze koje vidimo u filmu trebalo je da prikupe tužioci, a ne da mediji moraju da rade njihov posao. Ne smijemo se čuditi da tužioci rade istrage na osnovu medijskih istraživanja – dodaje Mujkić.

– Nekada se čini da naši tužioci nemaju pristup internetu, ne slušaju vijesti i ne čitaju štampu. Moralo je doći do ovakvog jednog slučaja da oni to urade i naravno da medijska zajednica to pozdravlja, ali se nadamo da je ovo početak buđenja i da će se, kada novinari objave neke informacije, neko zainteresovati i pokušati doći do zakonskih dokaza i pokrenuti istragu, kako bi imalo smisla i ovo što rade novinari, ali i za građane – navodi Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.

Možda i najbolji primjer gd‌je pravosudne institucije nisu našle za shodno da reaguju jesu međusobne optužbe političara za ozbiljna krivična d‌jela. Gotovo nijedna sjednica Narodne skupštine RS ne može proći a da se ne čuju optužbe, poput toga da su neki tražili milione za prelazak iz jedne stranke u drugu, da se sabotiraju institucije, da poslodavci ne poštuju prava radnika, da su namještani tenderi…

– Imali smo i slučaj da Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, kaže da Vlado Đajić stoji iza podmetanja bombe u Gradskoj upravi, a onda da direktor najveće zdravstvene ustanove to kaže za njega. To je u najmanju ruku uznemiravanje javnosti, što je takođe krivično d‌jelo. Ili njih dvojica imaju dokaze za to ili su obojica lagali. Pravosuđe ništa nije uradilo u vezi s ovim pitanjem. Takođe, ono što čujemo u Narodnoj skupštini RS, što čujemo u javnim nastupima, TV emisijama, što govore političari, funkcioneri, vodi nas do toga da ovd‌je zapravo nema nikakve odgovornosti za javnu riječ – navodi Vukelić za Nezavisne novine.

Novinar portala Gerila Vladimir Kovačević smatra da je nevjerovatno koliko tužilaštvo lako ignoriše sve što se izrekne na javnoj sceni. Navodi još jedan primjer: