PUPMAŠI ZADOVOLJNO TRLJAJU RUKE: Kase punije za 12,5 miliona KM

I na ovom primjeru još jednom se vidi da kretanje cijena barela i goriva ne prati jedno drugo, pogotovo kada dođe do pada vrijednosti “crnog zlata” na svjetskim berzama. Mnogi stručnjaci ukazuju da upravo ova “razlika” od 12 odsto predstavlja ekstraprofit trgovaca ovom vrijednom strateškom robom, lova u mutnom i povećanih rafinerijskih marži, ali “ugrađenih” strahova u konačne cijene.

S početkom rata u Ukrajini cijene sirove nafte strmoglavo su se vinule u nebo i pomenutog 8. juna dostigle su nivo od čak 123 dolara po jednom barelu, odnosno oko 77 centi po jednom litru. Cijene goriva su tada na domaćim benzinskim pumpama ekspresno podignute na 3,31 marku za jedan litar benzina 95, dok je nova cijena evrodizela  bila oko 3,4 marke.

Početkom ovog mjeseca vrijednost barela spustila se na nivo od oko 79 dolara, odnosno 49 centi za jedan litar “crnog zlata”, što je dovelo i do korigovanja cijena goriva na domaćim benzinskim pumpama, koje danas iznosi između 2,5 i 2,6 maraka po jednom litru.

Ako bi se rukovodili matematikom i “cjenovnom logikom” iz juna, onda se može doći do zaključka da bi današnje cijene trebalo da budu niže bar za 10 feninga, pritom uzimajući u obzir i kalkulišući s tim da su troškovi proizvođača i trgovaca – distributera nešto veći.

Stručnjaci ukazuju, a o čemu je “Glas Srpske” već pisao u nekoliko navrata, kako se radi o fenomenu nazvanom “raketa i perje”. Naime, kada vrijednost barela raste domaći distributeri to ekspresno i automatski prate, dok u suprotnom slučaju to ne biva tako jer sve dok ima tražnje, cijene goriva ostaju visoke i pored trenda snižavanja vrijednosti barela na svjetskim berzama.

A šta govore novi trendovi? Iako se nakon ukidanja “kovid” mjera i ponovnog “otvaranja” Kine, a pogotovo nakon što su i zemlje OPEK-a odlučile da smanje svoju potrošnju, očekivalo da dođe do rasta cijena barela, čak na 100 dolara, do toga ipak nije došlo. Sporiji rast kineske potražnje od očekivanog, najavljeno novo povećanje kamatnih stopa od strane centralnih banaka, ali i strahovi od recesije, pogotovo u SAD i zemljama EU, doveli su do suprotnog efekta, odnosno pada cijena nafte.

Investitore brine da bi potencijalna povećanja kamatnih stopa centralnih banaka, kojima se bore protiv inflacije, mogla usporiti privredni rast i naštetiti potražnji za energijom u SAD, Britaniji i Evropskoj uniji, a njihovi strahovi podgrijani su i zbog kolapsa nekoliko američkih i evropskih banaka.

“Oprana nafta”

Centar za istraživanje energije i čistog vazduha (CREA) otkrio je da evropske zemlje, koje su zabranile uvoz ruske nafte, tu istu naftu uvoze “prepakovanu” iz Indije, Kine, UAE, Singapura i Turske. U izvještaju se navodi da su zapadne zemlje kupile 42 milijarde dolara vrijedne “oprane” ruske nafte od država koje su “prijateljski” nastrojene prema Rusiji. Indijski izvoz dizela se utrostručio u poređenju s prošlom godinom, a jedan od glavnih partnera su i zemlje EU.

(GlasSrpske)