GDJE JE PROBLEM? Usvojitelji u Srpskoj godinama čekaju na dijete

Gdje nastaju problemi kod usvajanja djece?

Najljepše je malom biću pružiti topao dom i ljubav! To je neopisiva radost i za dijete i usvojitelje – počinje priču naša sagovornica. Biološku djecu, kaže, ona i suprug nisu mogli da imaju, zbog čega su odlučili da usvoje dijete.

Ističe da im je dolazak djeteta u njihov dom donio veliku radost i učinio da porodica dobije istinsku svrhu.

Ali, taj put nije bio lak. Nakon što su ispunili sve procedure i predali zahtjeve u više centara za socijalni rad u Srpskoj, čekali su četiri godine. Međutim, nadu nisu gubili. Svakodnevno su zvali nadležne i raspitivali se da li ima neko dijete kojem bi mogli pružiti dom.

Sagovornica priznaje da su prošli kroz iskušenja i razočarenje, jer se proces traženja djeteta odugovlačio.

Postupak usvojenja, koje može biti potpuno i nepotpuno, regulisan je Porodičnim zakonom. Za potpuno usvojenje je neophodno da su zahtjev uputili bračni supružnici, i da su najmanje 18 godina stariji od djeteta. Po prijemu zahtjeva provjerava se kompetentnost i anamneza potencijalnih usvojitelja. Uprkos pozitivnoj ocjeni, na listi čekanja budu i do tri-četiri godine.

– Mi ne možemo da damo dijete na usvojenje, ukoliko nemamo saglasnost oba biološka roditelja i da nemamo oduzeto sudsko pravo. Sud se jako teško za to odlučuje i dugo traje postupak – kaže Irena Joldžić, direktorka Centra za socijalni rad Banjaluka.

Rukovodilac Odjenjenja porodično-pravne i dječije zaštite Mirjana Preišić ističe da je jedan od uslova saglasnot oba roditelja, jer nisu sva djeca bez roditelja. Izuzetak je, napominje, kada je oduzeto roditeljsko pravo i tada ide djelomično usvojenje.

Međutim, broj zahtjeva za usvajanje veći je od broja realizovanih usvojenja.

Mirjana Preišić navodi da se broj zahtjeva kreće od 20 do 35, te da je to nesrazmjerno u odnosu na broj realizovanih usvojenja. Godišnje jedan ili čak nijedan, istakla je ona.

Prema posljednjim podacima iz centara za socijalni rad, u Srpskoj je 285-oro djece bez roditeljskoj staranja, kažu u resornom ministarstvu. Njih 89 smješteno je u Dom „Rada Vranješević“ u Banjaluci.

Direktorka ovog doma Darjana Kecman navela je da su najčešći razlozi za smještaj djece u Dom poremećeni partnerski odnosi. Od početka pandemije virusa korona broj djece je udvostručen.

Dijete koje nema adekvatnu roditeljsku brigu, može biti smješteno i u hraniteljsku porodicu. Zahtjev se podnosi centrima za socijalni rad. A biti hranitelj, korak je do usvojenja!

(RTRS)