MALVERZACIJE U MEMORIJALNOM CENTRU SREBRENICA: Konaković se obratio UN-u

„Ljudi koji su obuhvaćeni (ispitivanjem) nisu samo zaposlenici javne institucije. Među njima su preživjeli genocida u Srebrenici, povratnici i svjedoci, kao i osobe čiji su najuži i dalji članovi porodice ubijeni u genocidu. Oni su dio zajednice koja nastavlja da živi s posljedicama zločina u Julu 1995 i s upornim negiranjem, izvrtanjem i relativizacijom činjenica uspostavljenih pravosnažnim presudama međunarodnih i domaćih sudova“, navedeno je u pismu

Ljudi o kojim Konaković piše Guterešu pozvani su na razgovore da govore o navodima utaje poreza i doprinosa. Nijednim slovom ni u jednoj informaciji policije ili tužilaštva nije navedeno ispitivanje i preispitivanje, kako Konaković apostrofira, činjenica, svjedočenja, sjećanja, iako van svake razumne sumnje postoji politički, istorijski, društveni i svaki drugi osnov za pitanja o i preispitivanje mnogih drugih aspekata rada Memorijalnog centra Srebrenica. Sam Konaković konstatovao je u pismu šta je tačan razlog pozivanja zaposlenih i angažovanih u Memorijalnom centru, te naglasio da nijedna javna institucija ne treba da bude izuzeta od zakonitog, nezavisnog i nepristrasnog nadzora. Ali samo da bi u nastavku doveo u pitanje obuhvat, način i tajming aktivnosti istražnih i pravosdunih organa u Srpskoj, apostrofirajući datum objave izvještaja koji je Centar pripremio o, prema tvrdnjama Centra, negiranju genocida. Dalje piše kako to ne dokazuje motiv poteza policije i tužilaštva – kao da priča o zločinu policije i pravosuđa, a ne o istrazi u odnosu na pretpostavljena krivična djela. Konaković, međutim, u sljedećem pasusu potpuno demaskira namjere u vezi s pismom.

„Bez obzira na formalno navedenu svrhu postupaka, njihov kumulativni efekat može zastrašiti preživjele, svjedoke, istraživače, predavače i borce za ljudska prava i može ih obeshrabriti da nastave s radom koji je nezamjenjiv kad je u pitanju očuvanje istine, dostojanstva žrtava, pomirenja i sprečavanja zločina u budućnosti“, navedeno je u pismu.

U prevodu na nepostojeći ali svima razumljiv bh jezik, za Konakovića je apsolutno nebitno zašto policija i tužilaštvo ispituju rad Centra, jer svako ispitivanje, ma koliko osnovano bilo, utiče na ono što Konaković smatra očuvanjem istine, a značajan dio drugog dijela državne zajednice – apsolutnom manipulacijom i istorijskim revizionizmom.

Nismo mi dužni nikom da objašnjavamo i da se pravdamo – to je odgovor Konakovićevog de fakto šefa, srpskog člana Predsjedništva BiH, tijela zaduženog za inostranu politiku BiH koje bi, ako se toga iko više sjeća, konsenzusom trebalo da odlučuje o svakom potezu BiH na međunarodnom planu, pa tako i prema Ujedinjenim nacijama.

„Nismo mi nikome dužni ništa da objašnjavamo i da se pravdamo. Mi smo samo dužni da čuvamo Republiku Srpsku i slobodu koju su nam dali koji leže na silnim drugim stratištima širom Republike Srpske. To je moj odgovor“, rekla je Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH.

U međuvremenu, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, čije zaposlene ispituje zvornička policija po nalogu Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina, raspaljuje rafale po društvenoj mreži „iks“. Prijeti, proziva, spekuliše, zahvaljuje se onim koji traže sankcije za Željku Cvijanović i Milorada Dodika, vrijeđa – takoreći, čuva jedno vrlo problematično kulturno-istorijsko nasljeđe u BiH. Ima tu svega koga zanima, ali evo jedne od objava.

„Ispravka navoda: zvorničke džukele sa šapkama su po nalogu bijeljinskih kerova u togama nastavili kampanju uznemiravanja saradnika @SrebrenicaMC. Dvoje su danas dobili poziv za sutra. Pošto znam da čitaju: momci, ćeraćemo se još. Ne da nije završeno, nego nije ni počelo. Ali kad bude završeno, vi nećete imati ni karijere ni poslove“,naveo je Suljagić na Iksu.

Državni poslanici Trojke Denis Zvizdić, Saša Magazinović i Predrag Kojović zatražili su od PIK-a i OHR-a pokretanje procesa kojim bi Memorijalni centar Srebrenica – Potočari dobio poseban pravni i administrativni status. To bi podrazumijevalo veću institucionalnu anatomiju Centra, posebno bezbjednosne garancije za zaposlene i posjetioce, međunarodni nadzor nad zaštitom kompleksa, te dugoročnu zaštitu arhiva i dokaza. Kako bi ta zaštita konkretno izgledala i ko bi je provodio, inicijativom nije definisano.

„Apsolutno ne vidim osnova u jednom takvom nastojanju. Posebno ako imamo u vidu čime se bavi MCS, to je dakle memoralizacija i kultura sjećanja. To je nešto što ne radi samo MCS u BiH. To rade i drugi centri u Srpskoj. Na kraju krajeva, mi imamo državnu instituciju Memorijalni centar Republike Srpske, koja je takođe formirana sa namjerom da se bavi memoralizacijom i kulturom pamćenja, pa ne očekujemo niti bi trebalo da imamo drugačiji tretman u odnosu na druge institucije u BiH“, rekla je Isidora Graovac predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.

Po pitanju informativnih razgovora sa zaposlenim u Memorijalnom centru Srebrenica ekspresno su se oglasili OEBS i Evropska unija u BiH. Ističu da pažljivo prate razvoj događaja u vezi sa ispitivanjem osoba koje su trenutno ili su bile angažovane u Centru.

„S obzirom na to da su ovi događaji izazvali značajnu pažnju i zabrinutost javnosti, naglašavamo važnost da pravosudne institucije osiguraju pravovremenu, transparentnu i tačnu komunikaciju s javnošću u pitanjima od značajnog javnog interesa.

Ovom prilikom ponovo naglašavamo ključnu ulogu Memorijalnog centra Srebrenica u očuvanju sjećanja na žrtve genocida počinjenog 1995. godine, zaštiti sudski utvrđenih činjenica te suprotstavljanju negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca“, navode iz OSCE BiH.

Nakon Konakovićevog pisma Ujedinjenim nacijama, uslijedio je i poziv Instituta za istraživanje genocida Kanada tamošnjim liderima da reaguju. Tako su informativni razgovori u jednom krivičnom predmetu predstavljeni međunarodnoj javnosti kao pritisak i zastrašivanje, a pravosudno pitanje još jednom pretvoreno u teren za političke optužbe i pozive na međunarodne pritiske. Srećom, oružanih frontova u Bosni i Hercegovini odavno nema, ali bošnjački političari po staroj borbenoj strategiji, sa starim oružjem kao da ponovo objavljuju propagandni rat.

(ATV)