VOZI DAJAK, VOLONTIRA U CRVENOM KRSTU I DOBROVOLJNO DAJE KRV: Nikolina Latinović iz Banjaluke čini svijet oko sebe boljim mjestom za život

Kako kaže, sve je počelo krajem osnovne škole kada je na času biologije uz interaktivnu nastavu vidjela kako srce funkcioniše.Tada je i saznala za Crveni krst, a ne dugo nakon toga postala i njihov aktivan član.

– Meni se svidjelo u Crvenom krstu, onda sam guglala gdje još da se priključim. Tada sam se pridružila “Budi muško” klubu. Tu su se otvorili razni putevi jer sam preko voditelja kluba pozvana na Svjetsko prvenstvo u rafting. Prije toga je RMS (Run&More Community) otvorio poziv za učešće u trkama. Bilo mi je lijepo, snašla sam se u trci i onda sam otišla na Svjetsko prvenstvo u rafting. Putevi se sami otvaraju – rekla je Nikolina Latinović.

Tvrdoglavost i upornost su je dovelo do ovoga danas, kako kaže, bilo je slučajeva gdje se nije pronalazila, brzo je to zamijenila drugim aktivnostima.

– Što se tiče Crvenog krsta bila sam na raznim takmičenjima, obukama, posjetama, obukama sa civilnom zaštitom, vatrogascima i hitnom. Išla sam na trejl trke, na Manjaču, Kozaru gdje smo spavali u studentskim domovima. Baš volim prirodu, krenula sam i ja da trčim jer su me motivisali trkači i tako se krug širi – kaže Nikolina.

Prema njenim riječima, ATP turnir u Banjaluci bio je jedan od najboljih, na kojem je upoznala veliki broj ljudi.

– Dobila sam poziv iz Omladinskog saveza Republike Srpske, sada sam i član Upravnog odbora Omladinsko savjeta, član Skupštine Omladinskog kluba Crvenog krsta Banjaluka. Sve se dešava početkom srednje škole. Meni je Instagram bio pun poziva, tu je bio i poziv za obuku dajaka, nakon čega sam odlučila da ću ja voziti dajak – pojašnjava Latinović.

Bez bilo kakvog znanja od dajaku, prihvatila je ponudu, gdje je kako kaže, jedna od rijetkih djevojaka.

Nije bilo lako

– Tjerala sam ljude da idu sa mnom, opet niko nije htio. Onda sam rekla, šta meni može biti idem sama. Nisam znala ni šta treba da ponesem. Bilo mi je i teško i nije mi išlo. Na kraju sam sebi rekla ti ćeš to naučiti i naučila sam i imam toliko prijatelja sa dajaka. Gimnazija me prepoznala u drugoj ili trećoj godini, pa su me prijavili za volontersku nagradu. Dobila sam nagradu za volontera koji se ističe I to je mene bilo vau. Nakon toga sam se još jače počela truditi – navodi Nikolina.

Nedugo zatim, dobila je i priliku da bude vođa volontera na Malim olimpijskim igrama Republike Srpske.

– Taj događaj je trajao sedam dana, okuplja mlade iz cijele Republike Srpske. Ove godine je bilo Evropsko prvenstvo u futsalu, gdje su me ponovo zvali.Stalno imamo neke sastanke. Toliko budeš ponosan na sebe. Baš je bila velika stvar – dodaje Nikolina.

Učestvovanjem u raznim aktivnostima dolazi do ideje da pokrene stranicu na instagramu pod nazivom “Volontiraj Banjaluka” sa ciljem motivisanja mladih ljudi kroz priče drugih volontera.

Kako postati volonter

– Meni se dosta ljudi javlja da im trebaju volonteri za razne aktivnosti, sa druge strane javljaju mi se i volonteri da želi volontirati. Problem je u tome što ljudi odrastaju i mijenjaju se. Moje društvo sa kojim sam volontirala u srednjoj školi su upisali fakultet kao i ja. Oni su se posvetili fakultetu i ne mogu stići da volontiraju. Ta generacija je prošla i ja sada moram da upoznajem novu generaciju i da ih uvedem u volontiranje, onda sam odlučila da otvorim Instagram stranicu – navodi Nikolina.

Na stranici se nalaze uputstva kako se prijaviti za volontiranje kao i priče volontera i njihova iskustva.

– Kada sam ja počela niko nije znao šta je volontiranje, nigdje se nije vidjelo, sve je bilo skriveno. Zato sam sve pozive za volontiranje preusmjerila na jedan profil. Bila sam i učesnik i organizator raznih humanitarnih trka. Na jednom sastanku smo donijeli odluku da se imamo “Narandžasti dan” trku koja bi bila posvećena datumu podizanja svijesti i sprječavanja nasilja nad ženama i djevojčicama. Predložila sam da se organizuje trka jer bi privukla pažnju i čulo bi se za to, oni su pristali i sada je treća godina kako organizujemo tu trku – kaže Nikolina.

Najhumaniji čin

Nikolina je od svoje 18. godine dobrovoljni davalac krvi, kako kaže, želja joj da na ovaj način motiviše i druge.

– Kad sam upisivala srednju trebalo je da upišem medicinsku školu, ali sam se predomislila i upisala gimnaziju i nisam se pokajala. Volim matematiku, prirodno-matematički smjer sam završila. Kanije sam rekla završiću medicinu, ali kako sam se krenula baviti ovim stvarima, koliko god voljela matematiku i hemiju, odlučila sam da upišem primjenjenu sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Banjaluka. Nastavila sam volontiram i na fakultetu u sam ušla u projekat „Student-volonter“ kroz koji studenti pružaju podršku kolegama sa invaliditetom u svakodnevnim studentskim obavezama – kaže Nikolina.

Među brojnim nagradama, Nikolina se ove godine našla u užem izboru kandidata za nagradu Banjalučanka godine, za koju kaže da je neizmjerno zahvalna jer se kao najmlađa našla u krugu ostvarenih žena od kojih se mnogo toga može naučiti.

(ATV)