PRAZNIK KOJI JE PROMIJENIO ISTORIJU HRIŠĆANSTVA: Sutra su Sveti car Konstantin i carica Jelena

Car koji je zaustavio progon hrišćana

Sveti car Konstantin Veliki bio je rimski car koji je ostao upamćen kao prvi vladar koji je hrišćanstvu dao slobodu nakon gotovo tri vijeka progona.

Najznačajniji događaj vezan za njegovo ime jeste Milanski edikt iz 313. godine. Ovim dokumentom hrišćani su dobili pravo da slobodno ispovijedaju svoju vjeru, a prestala su masovna gonjenja i stradanja kojima su bili izloženi širom Rimskog carstva.

Zbog toga ga Crkva ne pamti samo kao državnika, već i kao čovjeka koji je otvorio put širenju hrišćanstva.

Konstantin je ostavio trag i 325. godine kada je sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji. Na tom saboru okupljeni episkopi raspravljali su o učenju sveštenika Arija, koje je Crkva proglasila jeretičkim. Tada su postavljeni temelji pravoslavnog učenja i donijeti važni dijelovi Simbola vjere koji se i danas izgovaraju na liturgijama.

Žena koja je pronašla Časni krst

Ništa manje značajna nije ni njegova majka, sveta carica Jelena.

Predanje kaže da je tokom hodočašća u Jerusalim pronašla Časni krst na kojem je razapet Isus Hrist. Upravo zbog tog događaja smatra se jednom od najvažnijih žena u istoriji hrišćanstva.

Po njenom nalogu podignute su brojne crkve na svetim mjestima, među kojima je i Crkva Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu, poznata i kao Crkva Svetog groba.

Zbog svoje vjere, dobrotvorstva i zalaganja za hrišćane, carica Jelena je zajedno sa sinom proglašena svetiteljkom.

Običaji koji se vezuju za ovaj praznik

Na praznik Svetog cara Konstantina i carice Jelene vjernici tradicionalno odlaze u crkvu, prisustvuju bogosluženju i pale svijeće za zdravlje svojih bližnjih, ali i za sve hrišćanske mučenike koji su stradali zbog vjere.

U pojedinim krajevima Srbije vjeruje se da je dobro umiti se osvećenom vodom i pomoliti za tjelesno i duhovno zdravlje. Ovaj običaj nema karakter crkvene zapovijesti, već pripada narodnoj pobožnosti koja se prenosila generacijama.

Pošto praznik pada u periodu između Spasovdana i Duhova, u narodu se smatra danom posvećenim miru, slozi i porodičnom okupljanju. Nema posebnih zabrana rada koje propisuje Crkva, ali se vjernicima savjetuje da praznik provedu dostojanstveno, u molitvi i dobrim djelima.

Zašto je ovaj praznik važan i danas

Malo je ljudi u istoriji koji su toliko uticali na sudbinu hrišćanstva kao car Konstantin i njegova majka Jelena. Da nije bilo Milanskog edikta, hrišćani bi možda još dugo ostali progonjena zajednica, a da nije bilo carice Jelene, neka od najvažnijih svetih mjesta vjerovatno nikada ne bi bila sačuvana za buduće generacije.

Zbog toga njihov praznik nije samo sjećanje na dve istorijske ličnosti, već i podsjetnik na vrijeme kada je hrišćanska vjera od progonjene religije postala jedna od najvažnijih duhovnih sila svijeta.

(Ona.rs)