BRADINA KROZ OČI DJECE RATA: Potresna svjedočanstva preživjelih Srba koji pamte kobni 25. maj 1992. godine (FOTO/VIDEO)

Foto: Ustupljena fotografija

„Djeca Bradine“ sada je priča o stradanju jednog sela, viđenog i zapamćenog očima najmlađih. Autor ovog dokumentarnog filma Stevan Salatić dijelio je sličnu sudbinu, protjeran je Srbin iz Mostara, i zato je odlučio da o snimi film u kome će se progovoriti o onome o čemu se godinama ćutalo.

– Stradanja Srba u Mostaru, Konjicu i Bradini su teme kojima se bavim i istražujem ih. Prošlo je 34 godine nakon stradanja Bradine i htio sam da u formi filma prikažem šta se sve dešavalo u Bradini tog 25. maja 1992. godine, nakon toga i 12. jula, na način kako su to djeca, a danas odrasli ljudi, zapamtili – rekao je Salatić.

Bradina je najveće srpsko selo na potezu od Sarajeva prema Mostaru, gdje je 1992. godine živjelo oko 700 stanovnika, a sada kada se tuda prođe izgleda kao da niko nije ni živio. Jedini dokaz jesu spomenik i crkva Vaznesenju Hristovom koji još uvijek kao biljezi svjedoče da su Srbi nekad tu živjeli. Desilo se potpuno uništenje ne samo ljudi koji su tamo živjeli i njihovih života, nego i uništenju kompletne imovine koja je postojala u tom selu. Preživjeli Bradinjani su se raselili od Trebinja, Gacka, Istočnog Sarajeva, Bratunca, Zvornika, Bijeljine, Novog Sada, a velika većina njih je poslije je rata, život nastavila preko okeana, u Čikagu, u Pertu, Sidneju i Melburnu.

Jedan segment filma govori o dešavanju o logoru Čelebići i fokusiran je na na ratne ispovijesti dvojice logorskih ljekara, Petka Grubača i Relje Mrkajića, koji danas živi u Prijedoru, a Grubač u Bijeljini.

–  Međunarodna zajednica planski iseljavala čelebićke logoraše, ljudi koji su izgubili više članova porodica iz ove zemlje, dajući im posao, izbegličke dozvole u inostranstvu, vođeni jednom idejom da ova zemlja u miru može opstati jedino na način da raseli one ljude koji su najgore prošli, one ljude koji su dehumanizovani u ratu, one ljude koji su izgubili sve u ratu – rekao je Salatić.

U trenutku napada na Bradinu imala dvije godine

Vanja Đurić, djevojačko Kuljanin, je u trenutku napada na Bradinu imala svega dvije godine. Kaže da je cijelog života pokušavala da sklopi mozaik priče i na osnovu priča svoje majke, baka, djedova, kumova i komšija shvati šta se zapravo desilo tog kobnog 25. maja 1992. godine. Dan poslije, 26. maja, Vanjin otac je poginuo.

– Očev otac, Borivoje M. Kuljanin (1928.) bio je zatočen mjesec dana i pušten je, a majčin otac Petko B. Mrkajić (1943.) bio je zatočen od pada Bradine i početka juna do oktobra 1992. kada je razmijenjen iz Čelebića i on je bio zatočenik u Čelebićima u tunelu gdje su se dešavale neke od najtežih tortura. Jedan stric je ranjavan i on se krio u šumama dok nije nekim čudom prebegao na srpsku stranu.

Poslije prvog napada na Bradinu, 25. maja 1992. preživjeli žene i djeca su ostavljeni na milost i nemilost do sledećeg napada na Bradinu na Petrovdan.

– U vrijeme tog drugog napada na Bradinu proveli smo vrijeme u školi kao zatočenici. Ja sam bila previše mala, ali moji stariji prijatelji su mi pričali šta se sećaju i to je trauma s kojom oni teško žive i dan danas. Paradoksalno je pomalo da mi koji smo bili bebe zavidimo ovim starijim zato što se bar sjećaju i sela i očeva iz toga doba, a oni nama zavide zato što nemamo te slike mučenja i zlostavljanja koje oni pamte. Svako je obilježen na neki način. Ipak, pamtim period kada smo tako izmučeni i istraumirani nakon Bradine živjeli u Hadžićima i pod snajperima i sirenama išli u školu. Spavali smo u kupatilu jer je to bila jedina prostorija u stanu koja je imala sve unutrašnje zidove. Svaki put sam se zahvaljivala Bogu kada bismo preživeli i kada bih vidjela moju mamu živu – kaže Vanja.

Njeno djetinjstvo je, kako kaže, obilježeno suzama i strahovima. Koliko god danas da normalno živi, kaže da će zauvijek pamtiti te suze, neizvjesnost i strahove jer je već sa 4-5 godina svog života znala šta znači zvuk sirene i borba za život.

Sa sedam godina bila zatočenik u vlastitoj školi

Druga svjedokinja, koja se takođe pojavljuje i u filmu „Djeca Bradine“ i koju su nemilosrdno proganali je Jelena Gačanin, rođeno Gligorević. Tek u novembru 1992. godine je njena porodica uspjela da pređe na teritoriju opštine Hadžići, odakle su se nakon Dejtona odselili porodično za Bratunac. Jelena sada živi i radi u Bijeljini, a njeni roditelji više nisu među živima. Majka joj je preminula ubrzo poslije rata, a otac prošle godine. U Bratuncu sada živi samo njen brat.

– Dok smo bili zarobljeni u školi dešavala su se najgora mučenja, zlostavljanja i torture. Iako sam tada bila dijete, pamtim svo to zlo. Rano sam te starohe doživjela. Mučenje, zlostavljanje, prebijanje, izvođenje masovno starijih i mladđih lica. Brat i otac su odvedeni u logore Čelebići i Musala, moj brat je tada imao 17 godina i sproveden je sa muškarcima. Vrisci, krici, sve je to nešto što pamtim. Krila sam se ispod klupe u jednom ćošku, pamtim jednog dedu koliko je isprebijan i bio modar da mu se oči nisu vidjele. Sve to vreme nismo imali ni hranu ni vodu, bili smo gladni, a po naredbi vojske su se djeca i tukla, govorili su im kojim intenzitetom i jačinom se tuku. Tuče su se dešavale i na klupi iznad moje glave – ispričala je Jelena koja je tada imala svega sedam godina.

Ona kaže da je i put prema Hadžićima bio ispunjen strahotama i da joj te slike još uvijek žive u glavi.

– Presretala nas je vojska i izvodila, ostali smo u jednoj šumi sakriveni četiri sata, sakriveni lišćem, zaustavljali su se pored puta, strahovit i težak put je to bio. Teško mi je o tome govoriti. Moja majka je preminula 1998. godine preminula od posljedica logora i svega toga što joj se dešavalo – ispričala je Jelena.

Obilježavanje stradanja u Bradini svakog 25. maja

Mladi Bradinjani su o preratnom životu u Bradini mnogo slušali i njihovog od čika Ranka Žuže – Šike koji je živi svjedok stradanja i neko ko je u Bradini proveo cijeli svoj život i poznavao njihove očeve i djedove.

– Tokom napada na Bradinu su muškarce izvodili i streljali na manje od 10 metara od kuće. Trudim se da se Bradinjani redovno okupljaju i da svake godine tog 25. maja odamo počast stradalima, da se ova stradanja srpskog naroda nikad ne zaborave – poručio je Žuža.

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

DODIK PODRŽAO VUČIĆA: Pred nama je još mnogo radosti i uspjeha

SARAĐIVAO sam sa svim predsjednicima Srbije, zato tvrdim da je odnos Srbije i Republike Srpske najbolji od dolaska Aleksandra Vučića na čelo Srbije, rekao je predsjednik Milorad Dodik.

VELIKA AKCIJA UREĐENJA PARKINGA: U Boriku obilježeno 1.500 mjesta, radovi se nastavljaju širom grada

U OKVIRU aktivnosti usmjerenih na uređenje i unapređenje parking prostora na području grada, ovih dana privode se kraju radovi na obilježavanju oko 1.500 parking mjesta u naselju Borik.

U RUKAMA MAČ I KOSOVSKI ZAVJET: Spomenik knezu Lazaru za 30 dana

BANJALUKA bi u narednih 30 dana trebalo da dobije spomenik knezu Lazaru na kružnom toku kod „Lesnine“, vrijedan oko 1,7 miliona KM sa PDV-om.

KRAJ SPORA ZA RITE UGLJEVIK: Investiciona arbitraža protiv BiH zvanično okončana poravnanjem

INVESTICIONA arbitraža između “Elektrogospodarstva Slovenije” i BiH u vezi sa Rudnikom i termoelektranom /RiTE/ “Ugljevik” okončana je zaključenjem poravnanja, čime nije došlo do umanjenja imovine tužene strane, saopštilo je Pravobranilaštvo BiH.

VRIJEDNOST 16,76 MILIONA EVRA: Potpisan sporazum za projekat „Vodovod i kanalizacija“

MINISTARKA finansija Republike Srpske Zora Vidović i ministar finansija i trezora u Savjetu ministara Srđan Amidžić potpisali su danas u Banjaluci supsidijarni sporazum za sprovođenje Sporazuma o grantu između BiH i Evropske investicione banke za projekat "Vodovod i kanalizacija Republika Srpska dva", a vrijednost granta je 16,75 miliona evra.

VEĆI KVAR NA TRANSPORTNOM CJEVOVODU ZA JANJU: Evo kad se očekuje dolazak vode

PONOVO veći kvar na transportnom cjevovodu za Janju, u rejonu naselja Ljeskovac, rekli su iz bijeljinskog preduzeća "Vodovod i kanalizacija".

KILOMETARSKE KOLONE: Pogledajte na kojim graničnim prelazima se najduže čeka

NA izlazu iz BiH duža su čekanja na graničnim prelazima Kozarska Dubica, Orašje, Donja Gradina, Izačić, Velika Kladuša, Kamensko, Prisika, Doljani i Hum, saopšteno je iz Auto-moto saveza Republike Srpske.

„NJEGOVO ZDRAVSTVENO STANJE JE KRITIČNO“: Apel za puštanje generala Mladića na privremenu slobodu

SRPSKI nacionalni savjet Crne Gore apeluje da generalu Ratku Mladiću, koji je pod palijativnim tretmanom u pritvorskoj bolnici u Hagu, bude omogućeno liječenje u Srbiji.

PROSJEČNA PLATA 1.688 KM: Pogledajte ko u Srpskoj najviše zarađuje, a ko je daleko ispod prosjeka

PROSJEČNA neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u julu iznosila je 1.688 KM.

DODIK: „Da li su CIK BiH i Šmit uzeli sve u obzir kada su odlučili da nas pridruže Filipinima, Kirgistanu, Mongoliji i Iraku?“

SISTEM sa optičkim skenerima prilikom glasanja na izborima, kakav je uveden u BiH, imaju jedino Filipini, Kirgistan, Mongolija i Irak, a samo će birači u BiH dobijati četiri odvojena glasačka listića, te će svaki pojedinačno ubacivati u skener čime se proporcionalno povećava mogućnost pojave tehničkih grešaka i problema, kao i rizik od ugrožavanja tajnosti glasanja ukoliko se listići nepravilno okrenu, istakao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.