TRI DECENIJE FOČANSKIH BRIGADA: Nisu ustuknuli pod NATO bombama

Foto: Printskrin/RTRS

Plemić kaže da je fočanske borce sa pravom pratio glas da su najhrabriji i najspremniji borci Vojske Republike Srpske.

Uoči obilježavanja 30 godina od formiranja fočanskih brigada, Plemić ukazuje da su fočanski borci pokrivali veliku teritoriju opštine Foča, jednu od najvećih u bivšoj Jugoslaviji, da su stizali i na brojna druga ratišta, da nisu ustuknuli ni pod NATO bombama 1995. godine i da su uspjeli do kraja rata sačuvati sve linije odbrane.

Plamen građanskog rata u BiH Foču je zahvatio 8. aprila 1992. godine, kada je došlo do prvih oružanih sukoba između muslimanskih i srpskih straža na brdu Ćelovina, a taj datum se obilježava i kao Dan fočanskih brigada.

Kada se kaže 8. april, Plemić navodi da mu je prva asocijacija rat, kada su morali da uzmu puške da brane svoj narod, ostanu svoji na svome, u svome gradu i svome selu.

– Osmog aprila počeo je manji okršaj na Ćelovini gdje su muslimanske straže ili izvidnice napale našu stražu, koja je bila postavljena u neposrednoj blizini kuća, nekih 50 do 100 metara ispred svojih kuća. Da nisu izašli da ih čuvaju, ko zna kako bi se sve odigralo i kako bi se sve okrenulo naopačke – prisjeća se Plemić.

Sa brda Ćelovina, borbe su se prenijele u gradsko područje, najviše u Donje Polje, oko današnjeg Hrama Svetog Save, gdje su, priča Plemić, izgorjele četiri srpske kuće, a bilo je borbi i po okolnim selima.

– Prve žrtve pale su u današnjem Dušanovu, kod džamije, gdje su poginuli Dragan Nikolić i Rodoljub Trifković, i u selu Brdima Dušan Davidović i Vaso Dragičević. Borbe u gradu su trajale sedam, osam dana, a 17. aprila dobili smo pomoć u vidu garde dobrovoljaca iz Srbije, u kojoj je bilo najviše naših ljudi iz Foče, a nešto malo i Srbijanaca. Oni su prodrli u Donje Polje od Dušanova, a naše jedinice iz Prevraća su takođe sišle i spojili smo se kod KP doma i to smatramo početnim oslobođenjem grada – priča Plemić Srna.

Cijelog ljeta te 1992. godine vodile su se borbe po okolnim brdima, dok nije utvrđena liinija odbrane prema opštini Goražde, a jedna od važnijih borbi odigrala se 4. juna na Borovcu, tromeđi opština Foča, Goražde i Pale. Upravo je Plemić bio komandir čete, kada su poginula dva srpska borca i dvojica ranjena.

– Poslije toga, utvrdili smo se na liniji Kacelj-Trudanj-Stolac, to je lijevo krilo. Druge jedinice zauzele su repetiror kod Lokvica prema Drini do Osanice, a na desnoj obali Drine naši su zauzeli Preljuću, koju su, uz nekoliko upada, sačuvali do kraja rata – navodi Plemić.

Srpska vojska nije uvijek uspijevala da zaštiti srpski narod i neprijateljske snage iz Goražda su u nekoliko navrata upadale u zaleđe srpskih jedinica, pri čemu bi stradalo civilno stanovništvo. Najmasovniji zločini bili su u Jabuci i Jošanici, a Plemić kaže da se to dešavalo jer je teritorija opštine Foča ogromna i nije bilo dovoljno vojske da zatvori sve linije.

– Na Preljući je bio jedan bataljon naše vojske, a teritorija se pruža 15 do 20 kilometara, od Drine do čajničke teritorije, do kote Carevo guvno, nemoguće je kvalitetno zatvoriti. Mi smo to zatvorili na nekim kotama, brežuljcima, a između su bile praznine kuda se moglo prolaziti – objašnjava Plemić.

Prema njegovim riječima, van teritorije svoje opštine fočanske jedinice su stigle najprije u Čajniče, zatim u današnje Novo Goražde.

– Najviše smo dali doprinosa na Treskavici, 1993. godine, kada smo oslobodili Trnovo, Treskavicu skroz do Igmana, čak i Igman – Malo polje, gdje su nas međunarodna zajednica i NATO pakt zaustavili prijetnjama avionima i artiljerijom, kada smo morali stati. Mimo ovih pravaca, naši su još išli na Olovo, zatim u Bosansku Krajinu – u Grahovo i Glamoč, i dobar dio su doprinijeli u pravcu Nevesinja, prema Boračkom jezeru – nabraja Plemić neumorne pohode Fočaka u ispomoć svojim saborcima.

Treskavica je svima u Foči ostala posebno u sjećanju kao poprište najtežih i najkrvavijih borbi, a Plemić priča da je to vrlo stjenovito područje, gdje je nemoguće upostaviti klasične linije fronta.

– Odoljeli smo njihovim napadima, oni su tada preuzeli inicijativu i do samog rata naše jedinice su izdržale na mnogim kotama, kao što su Kragujevac, Lupoč, Veliki i Mali Ljeljen, Nikoline stijene, Đokin toranj, koji je nekoliko puta prelazio iz ruku u ruke. To su neke stijene gdje se, inače, penju samo planinari, ali nekako smo izdržali, mada je prijetila opasnost pred sam kraj rata, opština Foča je ostala nedirnuta – ističe nekadašnji borac, a i tada i danas profesor matematike u Srednjoškolskom centru Foča.

Srpski borci nisu ratovali samo protiv muslimanske vojske, već i protiv NATO-a, koji je u više navrata izvodio vazdušne napade – 1994. kod Goražda, a zatim i 1995. na više gradova, kada je Foča posebno stradala.

– Nije bilo lako, snalazili smo se, sklanjali na određena mjesta gdje nećemo biti dobar mamac. Imali smo žrtava na repetitoru, a što se tiče samih linija, oni nisu direktno gađali linije po brdima, već su išli na objekte, da nas ometu u podršci – opisuje Plemić teške dane iz 1995. godine.

On konstatuje da nisu imali rezervni položaj.

– Da smo tada popustili, nemamo kud, jedino pred svoju kuću, a tu nema odbrane – kaže Plemić.

Na pitanje da li se nakon rata sretao sa nekim od predratnih prijatelja, sa kojima se možda tokom rata gledao preko nišana i da li ima razumijevanja sa jedne i druge strane, Plemić odgovara da među njima nema bližih prijatelja, ali da poštuje njihove borce.

– Ko je bio pravi borac on ipak poštuje protivnika. Pogotovo sad, kada je odmaklo, vidimo šta je bilo, bilo je, gotovo je, ko je ostao živ, ostao je. Ne bih mogao nešto puno ružno reći ni na koga lično pojedinačno. Poštujem ratnike, a čini mi se da i oni poštuju naše. Ko je pravi ratnik, ko je samo pušku nosio, a nije puno isprljao ruke, to se ipak poštuje, što se kaže, svako je na svojoj strani, pa šta mu Bog da“, iskren je prekaljeni ratnik i bivši komandant jednog od fočanskih bataljona.

On dodaje da je u ratu razmišljao da bi, ako nekoga živog zarobi, pokušao da mu spase život.

– To mi se čak i desilo, s tim što je taj zarobljeni bio Srbin. Desilo se to u Jošanici, on je pucao na mene, ja na njega, sreća da ga nisam ubio. Na kraju kada sam ga nadmudrio i zarobio, ispalo je da je Srbin – opisuje jedan od neobičnih doživljaja iz rata.

Prisjećajući se teških trenutaka sa ratišta, Plemić ističe da im je mnogo značila podrška od sugrađana i paketi hrane koje su povremeno dobijali, a posebno od naroda iz Crne Gore, odnosno iz susjednih Pljevalja.

Ovo sjećanje na bratsku ljubav Crnogoraca pokrenulo je u prekaljenom ratniku pravu buru emocija, pa je nastavio govoriti sa „knedlom“ u grlu i suzama u očima, jedva ih spriječivši da ne krenu niz obraze.

– Iz pljevaljske Slatine slali su nam hrane – sira, mesa, skorupa, rakije, ali ja sam upamtio vunene čarape i u njima ceduljicu. Na njoj je pisalo otprilike ovako: Vojniče, uzdravlje ih poderao i dočekao slobodu – priča Plemić.

On je poručio da su srpski borci ponosni na činjenicu da su sačuvali Republiku Srpsku, a da pojedinačno vjerovatno nisu zadovoljni svojim položajem u društvu.

– U cjelini moramo poštovati da smo sačuvali teritoriju, kako mi reče jedan kolega profesor; postavljene su neke granice, pa ko zna do kog vakta, uvijek će se pisati i neće se lako pobrisati. Što se tiče položaja boraca, najveći dio boraca je socijalno ugrožen, a dobar dio nas je i završio životni vijek – konstatovao je Plemić.

Dodao je da su mlađi borci možda i gore prošli od njegove generacije, jer nisu imali posla prije rata, a teško su ga našli i poslije rata.

– A mi opet ta srednja generacija, ko je imao radno mjesto, pa je na neki način imao sreće da ga sačuva, mi smo relativno zadovoljni. Što se tiče uloge naše u društvu, nismo dovoljno poštovani niti zadovoljni, takva nam je sudbina – rekao je Plemić.

Srpskom i svim ostalim narodima u BiH poželio je da nikada više ne budu primorani da uzmu pušku u ruke.

(Srna)

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

DODIK: Biljana Plavić ostaće upamćena kao nepokolebljivi borac za Republiku Srpsku

NEKADAŠNJI predsjednik Republike Srpske Biljana Plavšić ostaće upamćena kao nepokolebljivi borac za srpski narod i Republiku Srpsku, izjavio je danas predsjednik Milorad Dodik.

PRVA ŽENA PREDSJEDNIK SRPSKE: Komemoracija Biljani Plavšić u Banjaluci (FOTO)

NEKADAŠNJOJ predsjednici Republike Srpske Biljana Plavšić u Banskom dvoru u Banjaluci, danas, 7. oktobra, održana je komemoracija.

ČESTITAMO RODITELJIMA: U Srpskoj rođeno 26 beba

U Republici Srpskoj u protekla 24 časa rođeno je 26 beba, sedam djevojčica i 19 dječaka.

VRIJEME DANAS: Sunčano i toplo, temperature iznad prosjeka za ovo doba godine

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH danas će biti sunčano i toplo uz umjerenu oblačnost.

SRBI NE ZABORAVLJAJU STRADANJA U BRODU: Sijekovac je jedan od prvih masovnih zločina nad civilima u BiH

ZLOČINE nad srpskim civilima u Brodu koje je 1992. godine počinila vojska Hrvatske i paravojne hrvatsko-muslimanske jedinice i dalje nisu adekvatno kažnjeni, ali Srbi moraju na to stalno ukazivati jer narod koji zaboravi svoje žrtve rizikuje da neko drugi napiše njegovu istoriju, izjavio je Srni v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Viktor Nuždić.

NAJNOVIJI PODACI CIK-a: Listi SNSD-a za Narodnu skupštinu preko 200.000 glasova, iza njih Pokret „Sigurna Srpska“

Lista SNSD-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske osvojila je 201.014 glasova, odnosno 39,14 odsto, a Pokret "Sigurna Srpska" 72.248 glasova ili 14,07 odsto, pokazuju ažurirani preliminarni podaci Centrale izborne komisije BiH /CIK/ nakon 96,63 obrađenih biračkih mjesta.

„STOJIMO UZ IZRAEL I JEVREJSKI NAROD“: Dodik poslao snažnu poruku iz Srpske (FOTO)

REPUBLIKA SRPSKA je uz Izrael i jevrejski narod, rekao je predsjedik Milorad Dodik.

PALATA REPUBLIKE ZASIJALA U BOJAMA IZRAELA: Znak sjećanja na izraelske žrtve povodom tri godine od terorističkog napada Hamasa (FOTO)

PALATA Republike u Banjaluci večeras je osvijetljena u znak sjećanja na izraelske žrtve i solidarnosti sa izraelskim narodom povodom tri godine od terorističkog napada Hamasa na Izrael.

KIRIJA POJEDE PLATU U SRPSKOJ: Podstanarima u Banjaluci sve manje ostaje za život

KIRIJA prije svega. Prije nego što kupe hranu, plate račune ili sipaju gorivo, podstanari moraju da obezbijede novac za stan. A kada se najamnina i režije odbiju od plate, za sve ostalo često ostane tek nekoliko stotina maraka. Ako imaju sreće.

KRAJ POTRAGE DUGE ŠEST GODINA: Marija pronađena mrtva, kosti bile umotane u ćebe

MARIJA Kepić (29) iz Aranđelovca, koja se vodila kao nestala još od oktobra 2020. godine, pronađena je mrtva, prenosi Kurir.