BRAK NIJE SAMO „MED I MLIJEKO“: Nada i Savo proslavili pola vijeka ljubavi

Nada priča da su se zabavljali samo 40 dana, i to od 16. oktobra do 30. novembra 1974. godine.

„Izašli smo jedno veče sa prijateljima, nas dvadesetak je bilo. Savo se obratio meni i pitao: `Šta misliš da večeras kreneš kod moje kuće?` Pogledala sam ga i rekla da se kratko poznajemo“, sjeća se Nada i kaže da su onda svi zajedno otišli u Stari Ilijaš gdje je on živio.

Na kućnom pragu ih je dočekala Savina majka, koja je u Nadinom sjećanju ostala sa zelenom maramom i bijelim vunenim čarapama, jer u crnini nije željela dočekati mladu.

Nakon toga započeli su svoj životni put koji i dalje traje.

ZRNO SREĆE NIJE U VILAMA NITI SKUPIM AUTOMOBILIMA

Nada poručuje da je za dobar brak potrebna ljubav, razumijevanje, dogovor, praštanje te da je ljubav svrha života.

„Nikada se nismo razdvajali. Radili smo oboje, živjeli sa troje djece, svekrom, svekrvom. Kasnije smo dobili stan i bili smo presrećni u tom malom, ali našem gnijezdu. Mladi ljudi danas, nažalost, ne mogu pronaći to zrno sreće ni u vilama ni skupim automobilima. Prošli smo svašta od rata na ovamo i sve nedaće stojički podnijeli. Izbjegli smo u Višegrad, pa na Pale gdje smo živjeli u jednoj neuslovnoj vikendici, da bi poslije prodaje stana u Ilijašu počeli da gradimo kuću, školujemo djecu“, ističe Nada.

Ona kaže da je ostvarila sve što jedna žena može da poželi jer ima najljepše titule – majka, baka i prabaka.

Nada za svoga muža kaže da je divan sin, otac, muž, ali i da, kao i svi ljudi, ima i mana, jer je „živa vatra“ kada se naljuti. „I takve situacije se lako riješe, dovoljno je imati malo ženske mudrosti, znati kada treba ućutati, pustiti da ljutnja prođe i nakon toga smireno razgovarati“, poručila je ona novim generacijama mladih.

ROĐENI JEDNO ZA DRUGO

Ona je istakla da bi se, kada bi se ponovo rodila, opet udala za Sava jer je ubijeđena da su rođeni jedno za drugo i da su im se poklopile zvijezde.

Nada se prisjetila da je prije upoznavanja sa mužem imala dugu vezu od tri godine, kao što je i Savo imao višegodišnju vezu sa jednom djevojkom.

„I Savo je imao dugu vezu koja je trajala četiri godine. On je raskinuo prije nego što smo se upoznali, kao što sam i ja raskinula sa tadašnjim momkom prije nego sam ga upoznala. Mislim da je u pitanja bila sudbina u koju čvrsto vjerujem“, navodi Nada.

SAVU SUPRUGA NAJVEĆI OSLONAC

Savo je potvrdio sve što je ispričala njegova supruga, ističući da mu je bila oslonac u životu, posebno u teškom ratnom i poslijeratnom periodu koji je bio turbulentan za sve ljude.

„Brinuli smo se o našoj porodici, snalazili kako smo znali i umjeli. U međuvremenu mi je preminuo i mlađi brat, tako da sam preuzeo brigu i o njegovoj porodice. Ali, gdje god sam išao da radim i zaradim, znao sam da porodica ostaje u Nadinim sigurnim rukama“, naglasio je Savo.

On podsjeća da su vrijednosti braka nekada bile mnogo drugačije i da je, prije svega, bilo mnogo više poštovanja, što je danas rijetkost kod mlađih generacija.

Savo se, uz osmijeh sjeća kako je, nakon raskida jedne veze, zamolio kumu da ga upozna sa nekom djevojkom, što je ona i uradila, dok je sudbina sredila sve ostalo.

„Rekao sam kumi da mi nađe neku lijepu, solidnu djevojku, što je i uradila. Na prvi sastanak otišao sam pod visokom temperaturom, samo iz poštovanja prema djevojci, rekao joj da sam bolestan i da se moram vratiti kući. Mislim da bi ovakve gestove, kojima pokazujemo poštovanje prema nježnijem polu, muškarci trebali pokazivati u mnogim situacijama, jer žene to znaju prepoznati i vratiti na isti način. Da postoji takva vrsta vaspitanja, koja mora da se stekne u porodici, današnji brakovi se ne bi lomili na nekoj banalnoj sitnici“, kaže Savo.

On priča da su u ovih 50 godina braka, kao i većina partnera, imali uspona i padova, najviše ratnih stresova koji su izbacili iz kolosijeka živote mnogih ljudi, ali da je u svakoj životnoj situaciji nastojao da bude čovjek i da nikoga ne povrijedi.

Nada i Savo ističu da su srećni, jer imaju lijepu, zdravu i višečlanu porodicu i da je to, u ovim i ovakvim vremenima, sve što su željeli, što im je sveto i što čuvaju kao malo vode na dlanu.

(Srna)