EKSKLUZIVNO! PONOSNI SMO NA SVOJE PORIJEKLO: Nikola i Luka Karabatić, rukometne legende, o evropskom zlatu, uspijesima, genima, porodici
Momci, čija je majka Radmila Srpkinja iz Aleksinca, a otac Branko, Hrvat iz Dalamacije, upravo su se okitili zlatnom evropskom titulom i tako dodatno obogatili prebogatu riznicu medalja. A svoje gene ne zaboravljau. Rado, u predvečerje Sretenja, s nama dijele utiske s nedavno završenog Evropskog prvenstva u Njemačkoj, ali i pojedinosti iz ličnog i porodičnog života. Pred nama su, ne samo vanserijski sportisti, već i predusretljivi i jednostavni ljudi.
– Bilo je sjajno na Evropskom prvenstvu – prenosi nam Luka. – Imamo veoma lijepe uspomene, posebno zato što je to bio Nikolin posljednji nastup u tom takmičenju. Zato smo od početka probali da uživamo što više. Ne samo na utakmicama, već i u svemu što je pratilo prvenstvo, uključujući i treninge i prijateljstvo. A sve se završilo zlatnom medaljom, što je još bolje.
Nikola je tom prilikom oborio i rekord, sa najviše postignutih golova u istoriji evropskih prvenstava, i to, igrom sudbine, baš protiv Hrvatske.
– Najdraže mi je to što smo osvojili zlato. Naravno, bilo mi je, individualno, dosta važno što sam postigao taj rekord, jer treba imati u vidu i da se povlačim iz aktivnog igranja. I ja sam dosta uživao na terenu, sa igračima i sa Lukom. Velika je stvar što sam mogao da igram na tom nivou sa skoro 40 godina.
Nikada, ujutro kad se probudim, ne mislim o tome šta sam do sada sve postigao. Znam da je to nevjerovatno. Kada mi neko, kao vi sada, spomene koliko sam titula osvojio s klubovima i reprezentacijom, i sam se oduševim. Veoma sam ponosan na te rezultate. Znam da je to mnogo, premnogo. Baš zato i ne pokušavam da razmišljam o tome, jer bi u suprutnom to moglo da se „popne“ u glavu, pa da pomisliš da si „bog“. Normalan sam lik, sportista, i pokušavam da dam što više od sebe na terenu.
Iako skromno dodaje da po rezultatima neće stići svog starijeg brata, Luka takođe ima veliki broj priznanja, 11 nacionalnih pehara i pet najsjajnijih međunarodnih. Kad se sve sabere, braća u saldu poseduju ukupno 48 titula. Još dvije, pa pedeset!
– Nismo o tome razmišljali na taj način. Nisam znao za taj podatak. Imamo šanse da to „zaokružimo“, igramo još prvenstvo Francuske i Ligu prvaka, pred nama su i Olimpijske igre… Ima nekoliko prilika za to, ali, iskreno, ne razmišljamo o brojkama.
– Zahvaljujući tati, rodila nam se ljubav prema ovom sportu – ističe stariji Nikola. – Bio je veliki rukometaš, igrao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, bio je naš trener, nastavnik fizičkog u školi. U privatnom životu, tata nam je bio veliki oslonac i uzor. Zbog njega sam hteo da igram rukomet. Želio sam da bude ponosan na sve što sam radio i osvojio. Prenio nam je iskustvo, kako treba raditi, trenirati, razmišljati, ako želiš da uspiješ na visokom nivou. Zahvaljujući njemu i mami, ostvarili smo sve ovo. Da je tata igrao tenis, bili bismo teniseri!
A baš je Luka igrao tenis, i to sve do 18. godine! Nevjerovatno zvuči podatak da je tek s punoljetstvom prešao na rukomet koji je prije toga igrao samo kao dječak.
– Počeo sam i ja sa rukometom, igrao do desete godine, a onda promijenio put i krenuo prema tenisu. Imao sam velike rezultate, bio sam među najboljim teniserima u Francuskoj, igrao sam i na međunarodnoj sceni. Tenis je bio veliki dio mog života. Veoma kasno sam prešao na rukomet, ali to je došlo iz srca. Nedostajao mi je. Krio se duboko u meni. Trebalo je da mu se vratim. Na kraju je lijepo ispalo. Ali, i da nije, bio bih srećan što sam se vratio rukometu.
Roditelji su im, kažu, uvijek govorili da, uz sport, moraju da budu dobri i u školi.
– To je kod nas bilo prirodno – objašnjava Luka.
A da nisu bili rukometaši, kojim bi se sportom bavili?
– U bilo kom kolektivnom sportu, možda ne bismo bili najbolji na svetu, ali mislim da bismo svakako bili dobri. Jer, volimo takmičenje, dobili smo odličnu genetiku od tate i mame, borci smo, dajemo sve od sebe na terenu – naglašava Nikola.
Francuska se ponosi njima. Mnoge zanima da li su se u nekom trenutku možda dvoumili da obuku dres zemalja svog porijekla?
– Nisam razmišljao o tome, ali sam uvijek bio ponosan na svoje korijene – kaže stariji Karabatić. – Uvijek sam, kada su igrali bivša Jugoslavija, zatim SCG, pa onda Srbija, Hrvatska, Slovenija, BiH, Makedonija, Crna Gora, bilo koja zemlja iz našeg regiona, navijao za njih. Osim, naravno, u rukometu za Francusku. Mene nikada nisu zvali da igram za druge reprezentacije. Počeo sam vrlo rano da nastupam za Francusku, tako da se u suštini nikada nisam pitao da li bih igrao za Srbiju ili Hrvatsku. To pitanje nikada nije stiglo.
Isto govori i Luka:
– S tim što se još Nikola rodio u Jugoslaviji, a ja u Francuskoj. Za mene je srpsko-hrvatska kultura bila uvijek prisutna, ponosan sam na nju. Ali, u Francuskoj sam živio, tu sam išao u školu i nikada nisam pred sebe postavljao tu dilemu.
Braća otkrivaju da ponekad pričaju o tome kakva bi to sportska velesila bila danas Jugoslavija, da je zemlja opstala.
– Uh! Šta bi to bilo, i kakvi bi to timovi bili! – sumira Luka. – To je nevjerovatno kad se pogleda kakvi su sve rezultati postignuti. Hrvatska je dva puta bila u finalu svjetskog fudbalskog prvenstva, Srbija u košarci, tu je tenis…
– … Vaterpolo, rukomet, odbojka… Za koji god sport da se uhvatiš, posebni smo u cijelom svetu – nastavlja nabrajanje Nikola.
Imaju i svoje viđenje zbog čega je to tako.
– Riječ je o sistemu, još od malih nogu. Toga nema ovde u Francuskoj. Za sport nema toliko mjesta u školi. A kod nas se od toga počinje – ističe mlađi brat.
– Ne treba zaboraviti ni mentalitet. Svi smo mi u tom regionu borci – dodaje stariji.
Kad mogu, odu da obiđu rodbinu. Jednom godišnje, otprilike.
– Idemo, u Niš, Split, u našu kuću u Poljicama kod Trogira. Posjećujemo porodicu. Jedrimo po Jadranu, to nam se veoma dopada – kaže Luka, dok će Nikola: – A u Nišu jedemo ćevape, ajvar i burek!
Majka Radmila, koju svi znaju po nadimku Lala, rodom iz Aleksinca, koja je kasnije živela u Nišu i završila medicinu, danas boravi pored Monpeljea i redovno ide u rodni kraj. Sinovima je velika podrška.
– Najveća! Uvijek je bila uz nas, vodila nas, bila prva navijačica. Veliki je deo našeg uspjeha – ističe Lalin najmlađi sin.
A mamini specijaliteti su posebna poslastica.
– Pita sa sirom je uvijek bila na stolu. Njene punjene paprike su izvrsne, volimo i pasulj, prženice. Svaki put kada bismo se vratili iz Srbije, donijeli bismo teglicu ajvara – otkriva Nikola.
I muzika koju slušaju vezuje ih za poreklo.
– Najomiljeniji mi je Oliver Dragojević. Tata ga je puno slušao. Bilo koju njegovu pesmu da čujem, odmah se osjetim posebno. Bude mi emocije i velike uspomene – veli Luka.
– Volimo i „Bijelo dugme“. Gorana Bregovića često slušamo, bili smo na njegovim koncertima. Obožavamo te pjesme – dodaje Nikola.
Noviji hitovi nekih mlađih zvezda im baš i nisu previše poznati, a od svjetskih tonova slušaju sve pomalo, od elektro-muzike do roka. Luka i sam svira.
– Pomalo, gitaru. Počeo sam pre nekoliko godina, i prilično mi se dopada. U slobodno vrijeme takođe pratim i druge sportove. Volim sport, generalno. A i dvije kćerke traže puno vremena i pažnje – uz osmijeh kaže mladi tata.
I Nikola dosta vremena posvećuje gledanju sportskih takmičenja.
– Puno vremena provodim i uz jogu – otkriva nam.
Među najboljim su svjetskim sportistima, a jesu li u kontaktu sa našim megazvezdama Novakom Đokovićem i Nikolom Jokićem?
– Jokića nismo imali priliku da sretnemo – kaže Nikola. – A Đokovića sam upoznao 2008. godine, na OI u Pekingu. Htio sam da se slikam sa njim. Otišao sam i pitao ga, predstavio sam se, a on mi je rekao: „Legedno, pa znam ja ko si ti!“. Iznenadio sam se.
– Viđali smo ga kasnije i u Tokiju, na Rolan Garosu… Ponekad mu pošaljemo poruku preko instagrama. Gledamo njegove mečeve i navijamo za njega – dopunjuje Luka.
Obojica odlično govore „po naški“, tako smo i razgovarali. A znaju li naš jezik Nikolina djeca Alek i Nora i Lukina Deva i Dali?
– Trudimo se, i to baš! Kada se Alek rodio, Nikola je nastojao da priča s njim. Alek sve razume i govori. I ja sa Devom pokušavam. Takođe sve razumije, a pomalo i priča. Imamo familiju tamo, i bilo bi čudno kada djeca ne bi mogla da razgovaraju s njima. Nije uvijek lako, žene su nam Francuskinje, ali želimo da sačuvamo jezik i, eto, uspijevamo u tome.
Braća su nerazdvojna. Zajedno su na terenu, ali često i van njega.
– Svakoga dana se vidimo, na treningu, a ako je trening ujutro, onda se sretnemo i popodne. Dosta smo vezani, i djeca nam se viđaju, živimo blizu, na pet minuta – otkriva nam Luka.
I pored velike komplementarnosti, priznaju da im se ponekad dogodi na terenu da se i „sportski naljute“ jedan na drugoga.
– Desi se! Prije je toga možda bilo više. Nikola je malo stariji od mene, imao je puno iskustva i uvek mi je davao savjete. Što više starimo, odnos se nekako izjednačavao. Kad ima nešto da se kaže na terenu, kažemo to direktno.
Poslije svega, ostalo je još samo da saznamo do kada će da igraju i šta poslije toga?
– Završavam karijeru nakon Olimpijade, a onda ću da sačekam da Luka završi. Gledaću ga i navijaću! – odgovara, najprije, stariji.
– Četiri godine sam mlađi, ne znam koliko godina ću još igrati, nadam se još dvije-tri. Imam uzor ispred sebe, Nikola igra do četrdesete, možda ću uspijeti i ja! – zaključuje Luka.
RUKOMET SA LOPTAMA ZA RAGBI
Nikolu i Luku zatekli smo na rukomentnom treningu, dok su u rukama držali loptu za – ragbi.
– Volimo američki fudbal. Više puta smo išli da gledamo mečeve. Bili smo i ove godine, uvek nam pošalju karte – otkriva Nikola.
Na treningu su bile i kamere NFL, da sve zabeleže. A ragbi lopte ispaljene iz ruku rukometaša jednako su se koprcale u mreži.
„KRSTE“ MALE FRANCUZE
Posljednjih godina nije rijetkost da neki mališani u Francuskoj dobiju imena Nikola i Luka, ali po našem pravopisu.
– Nisam to često viđao, ali ako su zbog nas djeci davali takva imena, onda je to, zaista, veliko zadovoljstvo i čast – skroman je Nikola.
I Luka navodi zanimljivosti oko imena.
– Ovde sam se uvijek borio da me zovu Luka, po našem, a ne Lika, po francuskom izgovoru. I dan-danas se to ponekad dogodi – ne da na poreklo mlađi Karabatić.
NAJNOVIJE IZ RUBRIKE
ĐOKOVIĆ NASTAVLJA POHOD NA RIM: Čileanac naredna prepreka ka prvom trofeju u sezoni (VIDEO)
NAJBOLJI teniser svijeta Novak Đoković igra meč 3. kola mastersa u Rimu, a njegov protivnik je Čileanac Alehandro Tabilo.
DOKTORSKA DISETRACIJA EDINA TERZIĆA: Od Donjeg Vakufa, preko tribina Vestfalena, pa do finala Lige šampiona
FUDBALERI Borusije Dortmund plasirali su se u finale Lige šampiona, nakon što su u polufinalu u dvije utakmice, identičnim rezultatom savladali PSŽ (1:0).
SRBIJA JE OVO ČEKALA: Evo kad Novak Đoković igra naredni meč u Rimu
NAJBOLJI teniser svijeta Novak Đoković saznao je kada će izaći na meč protiv Alehandra Tabila na Mastersu i Rimu.
„KRALJ ŠLJAKE“ POSUSTAO: Kraj za Nadala u Rimu!
RAFAEL Nadal, španski teniser, završio je učešće na turniru u Rimu porazom u drugom kolu od Huberta Hurkača.
ŠTO JE SIGURNO, SIGURNO JE: Novak Đoković se pojavio sa kacigom na treningu u Rimu (VIDEO)
NOVAK Đoković pojavio se prvi put na terenima "Foro Italika" od trenutka kada ga je slučajno u glavu pogodila flašica vode koja je jednom momku ispala iz ranca.
UZAVRELE STRASTI ZBOG SIMPATIZERA DVA KLUBA: U Mostaru bijesni navijački rat
NETRPELJIVOST navijača mostarskih klubova Velež i Zrinjski traje godinama, a posljednja dešavanja u Mostaru dovela su do izuzetno napete situacije u tom gradu.
NOLE MORAO NA UŠIVANJE RANE: Ovo je mladić čija je flašica pogodila Đokovića u glavu (VIDEO)
MASTERS u Rimu je juče obilježio meč Novaka Đokovića, ali posebnu pažnju je privukla situacija nakon meča.
ĐOKOVIĆU PALA FLAŠA NA GLAVU: Srpski teniser se oglasio poslije incidenta i otkrio kako se osjeća (VIDEO)
HVALA vam na porukama. Ovo je bila nesreća i ja sam dobro, odmaram u hotelu s ledenim oblogom. Vidimo se u nedjelju - napisao je Novak Đoković na društvenoj mreži Iks nakon incidenta u Rimu kada je pogođen flašom u glavu dok je potpisivao autograme navijačima.
MESTRALNI JOKIĆ VRATIO DENVER U IGRU: Nagetsi razbili Minesotu, nastavlja se borba za finale Zapada (VIDEO)
IZGUBIO je Denver prve dvije utakmice u Koloradu od Minesote, ali odgovor Nagetsa u Mineapolisu bio je moćan. Ekipa Majkla Melouna ubjedljivo je pobijedila sa 90:117 (20:28, 21:28, 25:37, 24:24), uz još jednu fantastičnu partiju Nikole Jokića.
SEDAM MILIONA VIDJELO LJEPOTE SRPSKE I SRBIJE: Trka „Beograd-Banjaluka“ oborila sve rekorde
OVOGODIŠNJE izdanje biciklističke trke "Beograd - Banjaluka" gledalo je gotovo sedam miliona ljudi, podaci su vodećeg biciklističkog Youtube kanala "Global cycling network" koja je ove godine prvi put preuzimala signal.
Komentari (0)
15:24 VUČEVIĆ: Narod koji je ovo prošao, ne može biti narod dželata, nego narod žrtva
DANAS se nalazimo na najvećem srpskom polju smrti, rekao je Miloš Vučević, izaslanik predsjednika Srbije, u Donjoj Gradini na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH.
15:41 UČENIK HEROJ: Jedini skočio u vodu za vršnjakom, ostali gledali
GRADONAČELNIK Bihaća, Elvedin Sedić primio je danas u svome kabinetu Albina Mujagića, učenika prvog razreda Tehničke srednje škole, koji je nedavno od utapanja spasio svoga vršnjaka Belmina Selimovića, koji je upao u duboki kanal koji se ulijeva u rijeku Unu.
Vremenska prognoza
Sarajevo
Banja Luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Kursna lista
0 VUČEVIĆ: Narod koji je ovo prošao, ne može biti narod dželata, nego narod žrtva
DANAS se nalazimo na najvećem srpskom polju smrti, rekao je Miloš Vučević, izaslanik predsjednika Srbije, u Donjoj Gradini na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH.
0 DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U JASENOVCU: Grad Banjaluka obezbijedio besplatan prevoz u Donju Gradinu 12. maja
POVODOM obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina-genocida u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donja Gradina, Grad Banja Luka organizuje besplatan prevoz građana za Donju Gradinu, u nedjelju 12. maja, u 7.30 časova, sa parkinga kod Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske (Vidovdanska ulica).