– Na vrata su pokucali policajci, ali nisam htio da ih pustim unutra. Kada su vidjeli da ne želim da se sklonim, dva policajca su se odmakla i čuo sam da zovu pojačanje. Nakon toga je došlo još pet policijskih auta. Opkolili su cijelu kuću, bio je tu i pregovarač kao da mi držimo neke taoce, a ne svoje unuke. Osvijetlili su kompletnu kuću i onda su razbili vrata. Ušlo ih je pet-šest, a jedan od njih je udario kćerku u stomak iako je tada bila trudna sa četvrtim djetetom – rekao je Slavko.
Te noći su im oteli unučad i uništili život.
– Odvela su ih što je za djecu bio veliki šok. Naveli su da je naša kćerka pružala otpor. Nju su odveli u policiju i tek sutradan pustili. Djecu su odveli i zadržali u tom prihvatilištu. Zetu su dozvolili da djecu viđa svaki mjesec dana – rekao je Slavko.
Trudna Slađana Sandra vraća se nakon toga u BiH i boravi u Derventi. Porađa se u Republici Srpskoj i dobija kćerku Elu. Plašila se da će joj službe oduzeti i nju i zato je boravila u otadžbini.
– Boraveći u Derventi jednog dana joj je pozlilo, utvrđeno je da ima upalu mozga. Hitna pomoć ju je odvezla prvo za Doboj, kasnije i Banjaluku gdje je umrla. Uvjeren sam da se sve dogodilo zbog traume koju je doživjela – rekao je Vukmanović i dodao je kćerku sahranio u Švedskoj.
Mala Ela je ostala u BiH kod zetovih roditelja, ali ostalo troje djece i dalje je u prihvatilištu.
– Posljednji put smo ih vidjeli u maju 2020. godine, odnosno u noći kada su ih odveli – istakao je Slavko.
Senada Vukmanović naglašava da su preživjeli košmar, a stravično je bilo gledati kako su odnijeli bebe sa devet mjeseci i tvrdi da to Švedska radi namjenski i da tu nisu čista posla
– Država izdvaja jako puno para za to zbrinjavanje i tako otvara nova radna mjesta. Oni gledaju djecu kroz novac. Po zakonu, kada djeca postanu punoljetna, odlučuju šta dalje. Otac ih i dalje povremeno viđa, ali mi kao baba i djed se ne smijemo približiti djeci, čak ni da ih čujemo telefonom – kroz suze priča Senada.
Tamošnje institucije uništile su im porodicu.
– Oni nama ne daju da kažemo riječ, niti nas je policija zvala, niti smijemo da kontaktiramo advokata, niti socijalne službe, jer tvrde da djed i baba nisu porodica niti rodbina nego su to samo otac i majka. Čak su svojevremeno predlagali zetu da ostavi kćerku, jer je navodno nestabilna, da je odbaci, a on to nije htio. Advokat mu je rekao da se mora razvesti od nje, zaboraviti na punca i punicu. Nije pristao – rekla je Senada.
Slavko i Senada i dalje žive na relaciji Derventa – Švedska i svjesni su da će veoma teško moći da pobijede sistem u toj skandinavskoj zemlji, ali su željeli da za tragičnu priču o njihovoj kćerki i unucima sazna javnost u BiH.
Tinja nada
Kako kaže Slavko Vukmanović, još tinja nada da će djecu vratiti nazad.
– Uvijek ima nade, ali oni traže od zeta da se odrekne da je staratelj, ali on na to nikad neće pristati. Djeca imaju i švedsko i državljanstvo BiH. Oni kažu da smo moja supruga i ja opasni, zato što ih nismo podržali kad je trebalo da oduzmu djecu – rekao je Vukmanović te dodao da je razmišljao i da tuži sistem, ali su mu sugerisali da bi to bila bezuspješna rabota.
