MIRKO DAUTOVIĆ EKSPERT ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: Plaši me haos koji se širi svijetom

On se u nastavku ovog razgovora osvrnuo i na moguće pogubne scenarije sukoba na Bliskom istoku, moguća rješenja, ali i pogubne krize koje nam vjerovatno tek predstoje.

GLAS: Analitičari govore o raznim scenarijima, da li je uopšte moguće praviti bilo kakve procjene kako će se ovaj rat Izraela i Hamasa odvijati? Da li se može proširiti i koji je, prema Vašem mišljenju, najcrnji epilog?

DAUTOVIĆ: Procjene se uvek mogu praviti, a najcrnji scenario bi mogao biti ako se desi etničko čišćenje Palestinaca kako u pojasu Gaze, tako i sa prostora Zapadne obale, da oko pet miliona civila bude prinuđeno da utočište pronađe, da li u Egiptu ili Jordanu. Taj čin bi onda mogao dovesti do destabilizacije ove dvije zemlje i da izazove revoluciju unutar njih koja bi na vlast dovela Muslimansko bratstvo. U tom slučaju Izrael bi mogao zaratiti sa svim svojim arapskim komšijama, pa i sa Sirijom, možda Iranom, a teško je očekivati da bi i Saudijska Arabija ostala po strani u tom slučaju. To bi bio veliki globalni problem.

GLAS: Pojedini analitičari ukazuju kako ovo nije samo rat oko teritorija, već da se radi i o civilizacijskom sukobu?

DAUTOVIĆ: O tome je svojevremeno govorio i pisao Hantington. Za mene je ovo, prije svega, rat oko teritorija i jedna igra nultog zbira. S druge strane, taj civilizacijski koncept – on se kasnije koristi kao opravdanje za te ratove oko teritorija i materijalnog. Mislim da je do svega ovog došlo upravo zbog tog nekog skretanja na religijski aspekt – da se želja za teritorijom pravda religijom, da li radikalnim islamom ili ekstremnim judaizmom.

GLAS: Ko, u stvari, želi da kontroliše Bliski istok i zbog čega?

DAUTOVIĆ: SAD su jedno vrijeme bile izvan ove priče. Zadnji put su bili angažovani kada je Sadam Husein izvršio agresiju na Kuvajt. To je tada bio vrhunac američkog prisustva na Bliskom istoku. Rusija nema nekih posebnih interesa, ako izuzmemo Siriju, baš kao ni Kina, koja ne pokazuje neke ambicije da se petlja u bliskoistočni sukob. Čini mi se da su upravo evropske zemlje najzainteresovanije za ove prostore, pogotovo zbog svih izbegličkih kriza. Ali Evropa je prilično razjedinjena i zatečena svim ovim nemilim događajima.

GLAS: S jedne strane imamo militantni Hamas, a s druge Izrael koji nikada do sada nije imao vladu koja je toliko desničarska.

DAUTOVIĆ: Tačno tako, ovoliko desničarskih partija nikada nije bilo u nekoj od izraelskih vlada. Jedan dobar dio njih vjeruje u starozavetno pravo, da cijela zemlja pripada njima i da mogu raditi šta god hoće kako bi ostvarili “bogom dano pravo”.

GLAS: Da li bi pravljenje palestinske države riješilo probleme?

DAUTOVIĆ: Da je kojim slučajem ovo 1990. godina, moj odgovor bi bio pozitivan, ali u današnje vrijeme ne vjerujem da je nešto tako moguće. Ne vidim načina na koji bi neka palestinska država uopšte mogla da politički zaživi. Istina, to bi riješilo mnoge stvari, ali bojim se da je kasno za to. Nema materijalnih uslova.

Jevrejski doseljenici koji su kolonizovali Zapadnu obalu danas predstavljaju veliku političku silu. Vjerujem i da niko u sadašnjoj izraelskoj vladi ne razmišlja o tome kao mogućoj opciji, a kamoli o iseljavanju tih jevrejskih doseljenika sa prostora Zapadne obale.

GLAS: U prevodu, to znači da će Bliski istok ostati vječito bure baruta?

DAUTOVIĆ: Upravo tako. Veliko je pitanje šta će biti sa Palestincima. Ako budu prognani u velikom broju sa svojih ognjišta – to bi moglo dovesti još do veće destabilizacije tog regiona. To bi onda bio i kraj priče o palestinskoj državi.

GLAS: SAD su poslale dva nosača aviona sa pratećim krstaricama kao znak podrške Izraelu. Šta ako neka raketa “zaluta” i pogodi neki od američkih brodova?

DAUTOVIĆ: Sjećam se da je bila jedna situacija kada je Izrael negdje osamdesetih raketama pogodio američki brod, ali to je tada njima bilo oprošteno. Hamasove rakete, pak, nisu toliko moćne i moderne, niti nekog velikog dometa. Ali ako bi Iran to učinio, ili bio optužen za tako nešto, onda bi to bila izuzetno opasna priča, jer bi to mogao biti dobar alibi za američku objavu rata Teheranu. Mislim da Iranu trenutno nije do ovog rata.

GLAS: U proteklih par godina veliki broj izbjeglica došao je u Evropu. Da li sve ovo što se dešava na Bliskom istoku može dovesti i do terorističkih akcija, te koje su zemlje najugroženije?

DAUTOVIĆ: Mislim da od ovih napada treba strepiti. Oni su svakim danom sve realniji, pogotovo kako se ovaj rat bude razbuktavao. Iza tih napada po Evropi neće stajati neke od militantnih organizacija – njih će izvoditi usamljeni lovci, vukovi, mladi ljudi pogođeni nepravdom koju vide na TV ekranima. Sve to dodatno potpaljuju neodmjerene izjave političara. Vidimo da je Nemačka već zabranila propalestinske skupove, ali i nošenje palestinskih šalova u školama. Bojim se da će to licemjerstvo Evropu skupo koštati, jer je mnogo tih nezadovoljnih i ogorčenih ljudi.

GLAS: Ali ekstremizam budi eksramizam. Ulazimo li onda u začarani krug?

DAUTOVIĆ: Nažalost, sve vodi ka tome. Spuštamo se sve niže i niže na toj lestvici tribalizma. Zbog toga ćemo u Evropi veoma uskoro imati ekstremnu desnicu koja će biti većina. AFD u Nemačkoj već ima podršku koja se kreće oko 25 odsto. Kada je u pitanju Francuska, iako je daleko do izbora, ne vidim mogućnost da Marin le Pen ponovo izgubi, odnosno da bude spriječena da bude nova predsjednica.

Sve ovo što se dešava u svijetu, od ekonomske krize pa sada do opasnosti od islamskog terorizma, dobro je gorivo za mnoge evropske desničarske partije. Sve to bi onda moglo dovesti do toga da muslimani dožive sudbinu evropskih Jevreja. Nažalost, i sve ono što radi današnja ljevica ide naruku tim desničarima.

GLAS: Prvo rat u Ukrajini, sada i na Bliskom istoku. Tu je i Afrika, napetosti u Indo-Pacifiku. U kom brodu plovi ovaj svijet?

DAUTOVIĆ: Sve manje je područja koja nisu zahvaćena haosom. Svet može da izdrži par kritičnih dešavanja, ali kada se toga nagomila, onda je veliko pitanje šta će se desiti kada taj balon pukne. Taj haos prisutan je i u Americi, ali i dobrom delu evropskih zemalja koje nisu više u stanju da pokrpe međunarodni liberalni poredak, koji se raspada i gasi.

S druge strane, “druge zemlje” osjećaju da hegemon, Amerika, nema više tu snagu i da je možda došlo vrijeme za reviziju mnogih stvari. Tu mislim na Rusiju i Kinu, ali i Tursku i Saudijsku Arabiju, te zemlje Latinske Amerike. Sve ovo danas me nekako podsjeća na period pre 1914. godine. Imamo niz šumskih požara u međunarodnim odnosima koji se ne mogu tako lako ugasiti. Velika kriza tek predstoji.

GLAS: Na šta tačno mislite?

DAUTOVIĆ: Pored ovih bezbjednosnih izazova, bićemo suočeni i sa velikim klimatskim promenama, koje su nekako skrajnute iz fokusa zbog ovih ratnih dešavanja. Zamislite, recimo, situaciju da Afrika bude pogođena nekim velikim vremenskim neprilikama, a to su oblasti u kojima živi oko 3,5 milijardi ljudi. Prognoze govore da bi to moglo biti i prije 2050.

Šta to znači? Pa, da će veliki broj država jednostavno kolabirati, što onda vodi ka anarhiji, ali i novim migracijama. Zato smatram da bi vlade trebalo da se odreknu finansiranja stvari koje pripadaju prošlosti i 19. veku, i okrenu se budućnosti.

GLAS: Ali ti isti govore kako su krave glavni zagađivači atmosfere, a ne ratovi i milionske količine avionskog kerozinskog goriva?

DAUTOVIĆ: To je ta logika neoliberalnih kapitalista i otuđenih centara moći, iza koje se krije nezasita glad za novcem.

Lobiji

GLAS: Često se govori o jevrejskom lobiju, koliko je on uistinu moćan?

DAUTOVIĆ: Ima nekoliko tih lobija, koji rade na različitim poljima. Taj takozvani jevrejski lobi ima mnogo struja. Imate liberale koji doživljavaju Izrael kao jedinu istinsku demokratiju na Bliskom istoku. Tu su i ekstremni hrišćanski evangelistički vjernici sa juga SAD koji, pak, iskreno vjeruju da su Jevreji izabrani božji narod i da je dužnost svakog hrišćanina da ih zaštiti. Oni čak smatraju da će, kada Izrael bude u svojim istorijskim granicama, Isus Hrist doći po drugi put. Nikako ne treba zaboraviti ni takozvani gej lobi, jer je Izrael jedina zemlja u tom regionu u kojoj se organizuje “Parada ponosa”. I ovo nam sve govori koliko ima tih različitih grupa koje iz svojih razloga podržavaju Izrael. S druge strane, imamo i jevrejske organizacije i pojedince koji su vrlo često kritični prema politici Izraela. Od Bena Sandersa, do Naoma Čomskog.