RADMILA KARLAŠ, KNJIŽEVNICA, ZA „NOVOSTI“: Sloboda košta, ali i vrijedi

Foto: Ustupljena fotografija

Uporedo sa novinarstvom, autorica je brusila i svoj dar za književnost koji je rezultirao objavljivanjem romana „Četvorolisna djetelina“ i „Kad utihnu melezi“, a objavila je i zbirke priča „Pogrešan peron“ i „Lutak“. Novi roman „Ej drugovi, je l’ vam žao“ pisan je u intimnom tonu, otkrivajući bolne spoznaje o prošlosti koje je duboko preispitivala i odlučila roman posvetiti roditeljima. Kako je tekao proces nastanka knjige, šta je utkala u likove i da li uopšte ima biografskih elemanata, ispričala je za „Novosti“.

*  Najnoviji roman „Ej drugovi, je l’ vam žao“ posvetili ste Vašim roditeljima. Koliko je bilo izazovno raditi na takvom romanu i koja osnovna nit Vas je je vodila tokom procesa stvaranja knjige? 

Moji roditelji, kojima sam posvetila roman, najzaslužniji su što sam ovakva kakva jesam. Što se rukovidim znanjem, a ne mitovima, predrasudama, stereotipima, što mnome nije moguće manipulisati i što mislim svojom glavom. Smatrali su i živjeli, kako je moj otac govorio, da s ljudima treba tražiti ono što ih spaja, a ne ono što razdvaja. Meni je roman blizak iznutra, jer je istraživanje svih detalja u vezi nastanka zemlje u kojoj sam živjela, a koja je potom brutalno uršena, dio moje prirode. Posljedice sam vidjela, uzroci su me zanimali. Emotivna sam uvijek kad proživljavam bivšu zemlju kao jedan fenomenalan kukturni i geografski prostor, kao nešto što me činilo bogatijom. Poruka se nameće, a to su ljubav i razumjevanje što iziskuje znanje. Tek tad čovjek može ići dalje. Zapetljavanje u besmislene i plasirane mržnje, kvaziznanja svodi čovjeka na nivo nekog klona, automata, koji vitla ovim ili onim bajracima. Mene je na pisanje ove knjige potaknila ljubav, ali i bol zbog svega što se desilo, a naročito toga kako se desilo. Roman je fikcija, nema autobiografskih dijelova.

* Radnja romana obuhvata i prijeratne i poslijeratne godine, a dosta toga se odigrava i u Sarajevu. Junakinja Iris traga za ljubavlju iz mladih dana i spaja mozaik uspomena. Koliko se čitaoci mogu povezati sa glavnom junakinjom koja traži osjećaj pripadnosti jer se sve oko nje raspalo? Na koje načine ste gradili njen lik?

Roman prati mnogo istorijskih vremena, pa tako i prijeratno i poslijeratno Sarajevo. Svako može biti Iris, ako je okrnjen postojanjem bez Drugog. Drugi nije drugačiji, on je dio svih nas ponaosob. Tek kao cjelina možemo da funkcionišemo. S drugim i drugima. Iris se nametnula kao lik. Nikada unaprijed ne razmišljam o svojim likovima, oni se jednostavno dese. Romane ne pišem po skicama, već po intuiciji i još nečem što bi Karl Gustav Jung nazvao procesom individuacije. Erika Jong je u svojoj knjizi „U krevetu sa đavolom“, ovakav stil pisanja nazvala neometanim tokom informacija i da su ti pisci najsretniji. Mislila je svakako na sam proces stvaranja romana, a ne na njihovu sveukupnu sreću. Moja podsvjest je duboka, sad radim na roman u Ibn Sini i mnogobrojni fiktivni detalji života tog čuvenog čovjeka, kojeg ja iznimno volim, samo izranjaju iz mene, kao ribe iznad površine. Prepustim se svom unutrašnjem biću, jer ono očigledno sve zna. Iris je očigledno kao imaginarni lik, a ipak neko koga možete da sretnete ili prepoznate u životu. Ono što je izvjesno je da je Iris avangarda, da se ne povodi većinom, da je svojeglava, istrajna i sklona da znanjem i ljubavlju živi, ma kako to bilo teško. I svakako osoba koja, kao što bi rekla Mira Furlan u svojoj autobiografiji, stalno propitkuje sistem. Dodala bih, ne samo sistem. Sve.

* Na šta ste htjeli kroz Kenanov lik posebno ukazati? Da li je njegov lik ideal čovjeka kojem se teži i da li je moguće dostići njegove suštinske vrijednosti?

Kenan je ljubav. I pripovjedač. Priče su bajkovite, ljekovite. Vjerujem da Riječ može da vas ubije. Ili izliječi. Izgovorano ima veliku moć. Oduvijek su ljudi pripovjedali, na sjelima, pored vatre, u noćima, u nevoljama. Pripovjedanje je staro koliko i čovjek. Ono ima moć. Kenan je lik koji svojim pričama udiše život i junaci istih postaju stvarni. Sve što je ispričano postane stvarno. Zato pazite šta pričate uvijek.

* Roman je velika posveta našoj Bosni, njenoj kulturnoj i etničkoj izmiješanosti i naprosto je predivno da su glavni likovi ovog romana o Sarajevu, ona naša razlika koja tvori jedinstvo, zapisao je Nerzuk Ćurak o Vašem romanu. Koliko ovakvi romani koji proklamuju kosmopolitizam mogu da utiču na zamračenu svijest pojedinaca koji su obuzeti toksičnim ideologijama?

Ljubav i znanje su u zaista nezavidnom položaju. Opasni. Davni neprijatelji. Ali, ja bojim svijet unutrašnjim bojama, pa na promocijama vidim ljude koje je taj kosmopopitizam taknuo. Mnogo smo zagađeni, neophodna je jedna temeljna detoksikacija. Hoće li se skoro desiti na makro nivou, ne znam. Sumnjam. Ali postoje mikro nivoi. Bilo bi lijepo da „inficirani“ ljudi poslije romana progledaju. Ali neće. Pitanje je hoće li i čitati, mogu li. Pretpostavljam da određeni kreatori „kulture“ netrpeljivosti, teorija zavjere i „razložne“ mržnje hoće čitati. Oni me ne zanimaju, prepuštam ih njihovim bolestima koje im donose materijalnu dobit, što je bijedno. Ne znam šta da vam odgovorim. Želim da vjerujem da će bar neko biti „spašen.“

*Kako doživljavate književnu scenu u BiH? Poštuje li se danas dovoljno spisateljski zanat kod nas za razliku od nekih drugih zemalja?

Nemamo mi više onaj jugoslovenski kulturni prostor i izvrsno izdavaštvo. Ali imamo šta imamo. O nekom prevelikom poštovanju pisaca u eri poremećenih ukusa ne treba ni govoriti. Pri tom ne mislim na nacionalne ili nacionalističke pisce, koje malo ko čita, ali ih zato objavljuju, zlu ne trebalo. Meni je smiješno kad pogledam zahvale pisaca koji objavljuju „vani.“ Lijepo mi se zavrti u glavi od silnih agenata, pomoćnika, sekretara, sekretarica, ovih, onih. Naravno da je teže ovdje pisati gdje je sav posao vaš. Od objavljivanja, distribuiranja i mnogo toga još. Ukratko, snalazite se.

* S obzirom na to da ste i novinarka, kako vidite medije u BiH? Šta bi na tom polju, po Vašem mišljenju, trebalo popraviti?

Kakvo društvo, takvi novinari. Često sam se sretala sa poslušnim novinarima, jer kako kažu, moraju. Eto, ja nisam morala, čime sam uništila svoju egzistenciju. Sloboda košta, ali i vrijedi. Trebalo bi promijeniti sve. Od glave. Osim par časnih pera u BiH, u oba entiteta, vidim samo pognute glave u stilu je li Tale, jeste kapetane. Sumnjam da se nešto i može „popraviti.“ Mjenjati da, ali popraviti ne. Nepopravljivo. To je već neka druga i jako obimna tema.

* Može li se reći da su književnost i novinarstvo dvije Vaše velike ljubavi koja nadopunjuju jedna drugu? Čemu vas je naučilo novinarstvo, a čemu književni rad? 

Novinarstvo mi je bilo površno u odnosu na pisanje romana, priča, eseja. Sa devet sam pisala esej o Andrićevoj Gospođici za jedne knjževne novine i niko mi nije vjerovao da sam ga ja napisala. Kada sam sa 14 pisala o Kreži, već su mi više vjerovali, ali su me gledali čudno. Najljepši period novinarstva po mene bilježim prije rata, kada sam putovala po selima, zaseocima i gradovima bivše zemlje i pisala reportaže. Susreti sa običnim ljudima nekim povodima, a bilo je i onih strašnih kao kada je otac u okolini Cazina silovao pet kćerki, za mene su bili otkrivanje jednog posebnog svijeta. Zanimljivo je da sam uvijek, ma gdje kročila, bila ljubazno dočekana. Sjećam se kako mi je jedna nana grijala čizme pored peći za šporet usred zime negdje u središnjoj Bosni. Ja sam prela kao mačka pored peći, zaboravljajući da sam tu poslom. Potonje, ozbiljnije teme, rastuživale su me kada sam shvatila kud sve vodi i da riječi bacam u vjetar. Ili malobrojnim, koji su se alamantno brzo prorjeđivali i nestajali. Kao izbjeglice, kao dobrovoljni prognanici, kao neki srednji sloj koji smo izgubili. Onaj pametni i obrazovani. Iskeno, nešto iz mene uticalo je na način kako pišem novinarske tekstove, pa se opet vraćamo na moje roditelje, mog oca profesora srpskohrvatskog jezika i majku, svima prići sa osmjehom, pa je tu ona nana i ono njegovo o znanju, pa kao takav znaš napisati analitički i lako objašnjiv tekst. Koji mnogi nisu htjeli da čitaju. I istine radi, prvo sam postala književnica, pa novinarka. Moje pisanje priča, neke dijelove komotno koristim u svojim sadašnjim romanima, nastali su prije prvog novinarskog teksta.

* Promociju knjige očekujemo sutra u Banjaluci, a šta je dalje u planu? Radite li sada na nekim novim projektima?

Zagreb i Novi Sad svakako su na redu. Potom Ljubljana. Završavam roman „koji se piše“ 27 godina, jer to tako treba, imam jedan u fioci gotov, a pomenuti o Ibn Sinu je u nastajanju. Nova zbirka priča je gotova.

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

DIJASPORA ŠALJE PARE: Novčane doznake iz inostranstva u BiH veće nego prethodnih godina

NOVČANE doznake iz inostranstva u BiH u prvom kvartalu iznosile su oko 956,6 miliona KM i veće su za 25,21 milion KM ili 2,71 odsto u odnosu na isti period prošle godine, rečeno je iz Centralne banke BiH.

USPJEŠNO OKONČANA VELIKA HUMANITARNA AKCIJA: Stoja i njena porodica iz Lopara dobili siguran krov nad glavom

U selu Smiljevac kod Lopara završena je izgradnja kuće za Stoju Jevtić koja ima teški invaliditet i njenu porodicu, čime je uspješno okončana velika humanitarna akcija koja je ujedinila Srpsku pravoslavnu crkvu, lokalnu zajednicu, dijasporu, brojne privrednike i humane pojedince.

JEDAN OD PRVIH USTAŠKIH POKOLJA: U banjlučkom naselju Prijakovci obilježena godišnjica stravičnog zločina

U banjalučkom naselju Prijakovci, mjestu Durale obilježeno je 85 godina od stradanja Srba iz ovog naselja, Dragočaja i Ramića u ustaškom pokolju. Događaju je prisustvovao i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

RHMZ IZDAO HITNO UPOZORERNJE: Stižu vremenske nepogode, pljuskovi i grmljavina

REPUBLIČKI hidrometeorološki zavod izdao je upozorenje na mogućnost lokalnih vremenskih nepogoda na jugu i istoku Srpske.

RASTU STIPENDIJE: Sjajne vijesti za studente u Srpskoj

REDOVNE stipendije Ministarstva za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske od akademske 2026/27. godine biće povećane za 50 odsto – sa 200 KM na 300 KM mjesečno.

VUČIĆ: Ne pada mi na pamet da bježim iz Srbije kako to tvrde blokaderi

PREDSJEDNIK Srbije Aleksandar Vučić poručio je da mu ne pada na pamet da bježi iz Srbije kako to godinama unazad tvrde blokaderi i njihove medijske trovačnice.

KRENULA SAVSKA REGATA: Više od 100 plovila ide ka Rači (FOTO)

SAVSKA regata, sa više od 150 plovila, krenula je iz bijeljinskog naselja Crnjelovo sa skelskog prelaza Subotište ka cilju Rača.

LAKŠE DO PREGLEDA: Bolnica Gradiška unapređuje pružanje usluga za 10.000 pacijenata

BOLNICA Gradiška potpisala je Protokol o međusobnom razumijevanju i saradnji sa osam, zakonom privilegovanih, organizacija i udruženja građana čije djelovanje ima javni značaj.

VRIJEME DANAS: Prijepodne sunčano, u drugom dijelu dana dolazi jako naoblačenje

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ danas će biti sunčanih perioda i toplo, uz jače naoblačenje koje će lokalno usloviti prolaznu kišu i pljuskove sa grmljavinom i jak vjetar.

NIKO NIJE SMIO DA NAMETNE ZAKON O IMOVINI: Dodik poručuje da je iza Srpske jedna velika pobjeda

NIKAKVA primamljiva priča o Evropskoj uniji, koja hoće centralizaciju BiH, ne može da se nametne Republici Srpskoj - naveo je predsjednik Milorad Dodik.