BORBA ZA OGREV U GRADIŠCI: Drvo ne sijeku u šumi, nego ga „pecaju“ na Savi

Foto: MUP RS

Drvo hvataju za sebe, za svoje potrebe ali i za prodaju. Ove jeseni, na Savi je mnogo više takozvanih lovaca na drvo, nego prethodnih godina. Ogrevno drvo iz šume je poskupjelo zbog svjetske energetske krize, cijene su paprene, pa se narod snalazi kako zna i umije.

Kubni metar ogrevnog drveta košta i do 150 KM, a to je za mnoge nedostižno skupo. Drvo iz Save košta 30 KM, dakle, pet puta je jeftinije. Istina, to drvo je mokro, kvalitet nije naročit, ali gori.

– Niko se pored savskog drveta nije smrzao – kaže Ahmet Sarač, savski alas i lovac na drvo.

Na rijeci živi decenijama i odlično poznaje njenu ćud. Drvo za ogrev odavno ne kupuje nego ga hvata, peca kao ribu.

– U šporetu, nema nikakve razlike između savskog i kozarskog drveta. Važno je samo dobro ga osušit i vatru nahajcati – priča Sarač.

Ovaj penzioner je duhovit čovjek, rado se šali na tuđi, ali i na svoj račun. U svom stilu govori i o drvetu upecanom na Savi.

– Savsko drvo najbolje gori u drvenom šporetu, ali ako nije dobro osušeno, cvili kao pas na vijavici– priča Sarač, koji za sebe kaže da je lovac, ribolovac i drvolovac. Tri zanimanja u jednom.

Zajedno s njim, na vodi drvo hvataju i Zoran Vidačić, Boris Rađen Barba, Adem Bešić, Asim Ahmetagić, Željko Stojnić…

Dalmatinac na Savi

Među mještanima, rođenim pored Save, veštinu hvatanja drveta naučio je i jedan došljak. Dušan Grčić, Dalmatinac iz kninskog kraja, ove je jeseni “upecao” čak trideset metara drveta. Pobijedio je, dakle, mnogo iskusnije u ovom nesvkidašnjem poslu, karakterističnom za gradiški kraj.

Dušan je porijeklom iz sela Ivoševci kod Kistanja, a u Gradišku je doselio 1997. godine.

– Tada sam se ovđe nastanio, ili što bi rekli moji Dalmatinci, udao se. Ovđe u Gradiški kažu da svako, ko se napije vode sa savskih vrela i tu se okupa, zasigurno uz Savu i ostane. Tako se i meni desilo – priča Dušan.

Već dvije i po decenije živi na Savi, ali ipak, rodne Ivoševce, na putu od Knina prema Zadru, ne zaboravlja.

Priznaje i sam da je malo je čudno, da jedan Dalmatinac, rođen na kamenu, sada na Savi hvata drvo, ali, veli, što se mora nije teško.

– Nije sad da sam, učeći ovdašnje, zaboravio svoje. Pokušavam ja ovđe u Potkozarju, i vino praviti, sadim vinovu lozu, smokvu i maslinu. Ne može se tek tako zaboraviti zavičaj i odustati od običaja i navika rodnog kraja – kaže Dušan.

U Dalmaciji, veli, ljudi nemaju predstavu šta je Sava i kolika je to sila, kada voda nadođe.

-Prvi put kada sam to video, sa keja, od mosta, ustuknuo sam, uplašio se – prisjeća se Dušan svog prvog susret sa moćnom rijekom.

A ta rijeka nosi svašta, pa i stabla, koja usput počupa i od kojih čovjek, uz malo truda, može spremiti ogrev za zimu.

– Kriza je velika, besparica… Narod je u strahu kako će prezimiti zimu. Pa kad već rijeka nešto donese, zašto to ne iskoristi. To je moj rezon, a tako misle i mnoge moje komšije – veli Dušan.

U početku se, priznaje, u pecanju drva nije tako vešto snalazio kao meštani sa dugogodišnjim iskustvom. Valjalo se izvještiti u hvatanju drveta na vodi, naročito debelih i dugačkih trupaca. Vremenom, svakim izlaskom u čamcu na sredinu rijeke, gđe vodena bujica nosi najviše drveta, sticao je iskustvo, ohrabrivao samog sebe, ponavljao da i on to može.

Kršni Dalmatinac je do skora, u rodnom selu Ivoševci kod Benkovca uzgajao vinograde, proizvodio vino, držao koze i ovce i hvalio se mlijekom i sirom. Sada se zemljacima, većinom raseljenim u Srbiji, hvali da je nahvatao sam gomilu drveta u Savi.

-Kada me, moji Dalmatinci pozovu ili navrate u Gradišku, a ja im zapođenem priču o svom novom zanimanju, a oni mi ne vjeruju. Dugo ih ubjeđujem, ali ne vrijedi, sumnjičavi su. Za njih je pecanje drveta čudo neviđeno – priča Dušan, dok klizavo stablo, opasano užetom, izvlači u plićak.

Privezaće ga za obalu, pa će otići po drugo deblo. Poslije, kada vodostaj opadne, a drvo ostane na suvom, slijedi rezanje i sušenje.

-Najteže je presresti veliki balvan, koji prilično brzo plovi Savom. Čovjek mora biti spretan i vješt da čamac podesi uporedo sa balvanom i u pokretu ga zaveže, motorkom odreže neku granu ili stubac, kako bi lakše stablo dovezao do obale – opisuje Dušan način hvatanja drveta.

Na reci nema pravo na grešku, jer posljedice mogu biti teške, čak i tragične.

U sezoni lova na drva voda je mutna, hladna i duboka. Zato je i ovaj posao rezervisan samo za hrabre i snažne.

Dobra vijest je da su troškovi minimalni

– Najviše se troše leđa, ruke i čizme, te gorivo i lanac za motorku. To je ipak neuporedivo manje od troškova za sječu i dovoz drveta iz šume, pa je i ogrev kupljen u gradu, na prikolici ili kamionu, pet puta skuplji – objašnjava Dušan.

Okružen je gomilom raznih vrsta drveta: topolom, vrbom, jasenom, klenom, trešnjom… Plemenitog, kvalitetnijeg drveta nema mnogo. Tek po neko takvo stablo se nađe u rijeci. Na primjer, zna ponekad doploviti jasen iz hrvatskih šuma ili bukva izvaljena negđe u Sloveniji.

Dešava se, dodaje Dušan, da Sava donese i uredno izrezane metrice. To su već pripremljena drva koja nisu bila suđena svom vlasniku. Ipak, to je, kaže naš sagovornik, sasvim druga priča.

Iako uglavnom lošijeg kvaliteta, drva iz Save nisu za odbaciti. Važno je svako uhvaćeno stablo dobro privezati na obali, da ne otplovi dalje, u ruke nekom drugom u Republici Srpskoj, Srbiji, ili preko, u Evropskoj Uniji.

– Ima nas, hvatača drveta, prilično. Hvataju drvo i Srbi i Hrvati, ali baš ovđe, kod Gradiške, rijeka je darežljivija prema nama. Sava u Gradiški zavija, pravi rukavac, pa sve ide nama. I drvo, ali i smeće. Smeće propuštamo, a drvo hvatamo – objašnjava Dušan Grčić.

Ima, kaže, na Savi dovoljno drveta za svakog ko hoće da radi i ko ima snage da se bori sa velikom rijekom.

– Eto, ne treba se plaši zime niti energetske krize, ima rješenja i za to – kaže naš sagovornik.

I kako priča odmiče, Savom promiču stabla kapitalci: krupni i dobri komadi. Ali, Dušan se ne sikira zbog toga.

– Neće nikada sve proći. Treba biti human i kolegijalan, pa propustiti drugome, nizvodno, da ulovi nešto što vrijedi, a ne da mu ostanu samo grane i smeće – umuje Dušan.

I kaže da su stabla, koje povodanj nakupi u Sloveniji i Hrvatskoj, vjerovatno jedina roba, koja u Gradišku ulazi bez carine i graničnog pregleda.

– Ovo je uvozna roba koja se ne zaustavlja na granici, ne poznaje države, ni Evropsku uniju, ni Balkan. Sve je kao u bivšoj Jugoslaviji, kad je Sava od izvora do ušća plovila kroz jednu državu – šali se Dušan.

On se bavi se i ribolovom i na Savi provodi mnogo vremena, ali mu je lov na drva ipak glavna zanimacija.

– Za ovu zimu drvetom sa Save snabđeo sam se prošle godine. Ne može to odmah da se loži, jer je mokro. Za pravo sušenje je potrebna cijela jedna sezona. Ali, dobro, i to se može dočekati, važno je ne preskočiti jesen ili proljeće kada Sava nosi najviše drveta – objašnjava Dušan.

U ljeto, kad ugrije i kad opadne vodostaj, vrijeme je za rezanje, sušenje i skladištenje upecanih drva.

Dušan Grčić je sve obavio na vrijeme i kako valja, pa sad mirno čeka zimu. Od prošle sezone je sačuvao dvadesetak metara drva, koja su sad suva, taman kako treba. Biće vatrice!

Mina više nema, ali opasnost vreba
Hvatanje drveta podrazumijeva i temeljite pripreme. Prvo se valja informisati, budno pratiti vremensku prognozu, a onda slijedi osluškivanje rijeke, pa priprema alata i dežurstvo.

– Slušamo meteorološke izvještaje i pratimo vodostaj Save i njenih pritoka uzvodno od Gradiške. Za nas su najbitnije prognoze za Ljubljanu, Zagreb, Sisak… Đelujemo brzo, jer i Sava, kada nadođe, prebaci u najvišu brzinu i sve nosi – objašnjava Željko Stojnić.

Kaže, teška je borba sa Savom. Ako gradiški drvolovci okasne, drvo ode ka Šapcu i Beogradu. A ako su u pravo vrijeme na pravom mjestu, dvojica drvolovaca mogu skupiti do stotinu metara drveta za dan.

Željko se prisjeća da je prvih godina poslije rata nekoliko njegovih kolega ranjeno zbog mina u Savi. Danas mina više nema, ali ima drugih opasnosti. I najvještiji hvatači drveta su uvijek na oprezu.

– Od đetinjstva sam na rijeci, poznajem Savu, dobar sam plivač, ali čuvam se. Nema opuštanja, opasan je ovo posao – kaže Željko.

Dabrovi najbolji pomagači
Hvatačima drveta na Savi najvrjedniji pomagači i najbolji saveznici su dabrovi. Ove vrijedne životinje uzvodno od Gradiške sijeku stabla i obaraju ih u vodu.

Dabrovi su masovno naselili gornji tok Save i njene pritoke, pogotovo u Lonjskom polju. Oni tu grade jezera, uređuju staništa i obaraju visoka stabla, najviše vrbu i jošiku, koju potom voda nosi dalje.

(SrpskaInfo)

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

DA LI ĆE POSLODAVCI U SRPSKOJ ISPLAĆIVATI 13. PLATU? Milijarde na računima, ali i hiljade gubitaša

PRIČA o uvođenju 13. plate i godišnjih bonusa u Republici Srpskoj dobila je svoj zvanični nastavak kroz surove i neumoljive brojke.

VREMENSKA PROGNOZA: Temperature rastu do usijanja, poslijepodne stiže drastična promjena

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH danas će u prvom dijelu dana biti pretežno sunčano i vruće sa temperaturom do 38 stepeni Celzijusovih, dok se u poslije podnevnim časovima očekuje naoblačenje sa lokalnim pljuskovima i grmljavinom.

ELEKTROKRAJINA NAJAVILA RADOVE: Ova ulica u Banjaluci sutra ostaje bez struje

ZA sutra su najavljeni radovi na elektromreži.

NEVRIJEME IZAZVALO VELIKE KVAROVE: Bez struje Kozluk, Pilica, Šepak i još devet naselja

NEVRIJEME praćeno gradom i snažnim vjetrom, koje je danas zahvatilo područje grada Zvornika, prouzrokovalo je kvarove na elektroenergetskoj mreži i materijalnu štetu na više lokacija.

PIK POTVRDIO: Šmit sutra odlazi, Luis Krišok preuzima OHR

DANAS su u Sarajevu ambasadori Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira (PIK) zvanično imenovali trenutnog prvog zamjenika visokog predstavnika Luisa DŽ. Krišoka za vršioca dužnosti visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu do finalizacije imenovanja novog visokog predstavnika, kako je već ranije danas pisao Provjereno.info

POLICAJAC NESTAO U DRINI: Žandarmerija „češlja“ teren

BOGDAN je bio na rijeci u društvu, kao i obično. Kako smo saznali, u jednom trenutku je počeo samo da se davi i ekspresno je nestao u talasima rijeke.

STRADANJA SRBA NIKADA NEĆE BITI ZABORAVLJENA: Premijerno prikazan film „Djeca Bradine“ u Bijeljini (FOTO)

U Bijeljini je premijerno prikazan dokumentarni fiilm "Djeca Bradine", autora Stevana Salatića, koji govori o stradanju srpskih civila, prije svega djece, u Bradini 1992. godine kada su ovo selo opkolile i potpuno uništile hrvatsko-muslimanske snage.

DNEVNICE DO 150 KM: Sezonski radnici u BiH sve rjeđi uprkos visokim platama

NEDOSTATAK radne snage poljoprivrednicima je veliki problem, čemu svjedoče i proizvođači krompira koji daju dnevnicu do 150 KM, ali radnika ni lupom ne mogu pronaći.

BLANUŠA PODRŽAO VETO ŽELJKE CVIJANOVIĆ: „Stranci u institucijama BiH uvode nove podjele“

U BiH nikada nije bilo dobro kada su dva člana Predsjedništva BiH preglasala jednog i to da bi involvirali strance i omogućili preglasavanje, rekao je predsjednik SDS-a Branko Blanuša, te potvrdio da će poslanici SDS-a podržati veto srpskog člana Predsjedništva BiH na odluku o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

TEMPERATURE SUTRA NA VRHUNCU: Poslijepodne dolazi osvježenje, moguće i nepogode

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH sutra će u prvom dijelu dana biti pretežno sunčano i vruće sa temperaturom do 38 stepeni Celzijusovih, dok se u poslije podnevnim časovima očekuje naoblačenje sa lokalnim pljuskovima i grmljavinom.