BLIŽE SE MIHOLJSKE ZADUŠNICE: Mnogi zaboravljaju ove važne običaje

Često se u ime upokojenih siromašnima dijele darovi, kako bi se pokazalo milosrđe.

Prema vjerovanju naših predaka, na groblje bi trebalo krenuti što ranije, tokom prijepodneva, kako bi se svi običaji obavili dok ima dnevnog svjetla.

Važno je napomenuti da suština Zadušnica nije u količini hrane i pića koja se iznosi na groblje, niti u veličini buketa cvijeća. Srpska pravoslavna crkva kao najvažnije ističe molitvu za dušu pokojnika, ljubav i sjećanje.

Običaji i vjerovanja

Na Miholjske zadušnice vjernici odlaze u crkvu, gdje se služi parastos, odnosno molitva za pokoj duša upokojenih. Nakon toga, običaj je da se obiđu grobovi najbližih, zapali svijeća i izgovori molitva:

„Bog da im dušu prosti i upokoji ih gdje pravednici počivaju.“

Na groblje se nose kuvano žito, vino, kolač i svijeće. Žito simbolizuje vaskrsenje i novi život, vino podsjeća na krv Hristovu, a svijeća označava svjetlost vječnosti.

U mnogim krajevima Srbije običaj je da se hrana poređa na grob, a zatim podijeli siromašnima ili komšijama „za dušu“. To je znak da ljubav i dobrota ne prestaju ni kada se fizički život završi.

U narodu postoji vjerovanje da je najbolje nositi hrizanteme, jer cvjetaju krajem jeseni i početkom zime, a simbolizuju prolaznost, žaljenje i smrt. Kale i ljiljani simbolizuju odlazak duše na drugi svijet, a ukoliko je osoba preminula mlada, i nevinost. Cvijeće na groblju, uopšteno, treba da simbolizuje prolaznost jer vene i suši se.

Većini ljudi cvijeće je ipak samo ukras koji nose na groblje kako bi grobovi izgledali ljepše, ali ima i onih kojima je posjeta grobu prilika za molitvu za svoje pokojne.

Tada polaganje cvijeća i paljenje svijeća na grobu predstavljaju spoljašnji izraz ljubavi prema onima koji tu počivaju. Time pokazujemo da ih volimo, da mislimo na njih i da želimo njihovo spasenje.

Zadušnice su i dan praštanja i pomirenja. Vjernici se sjećaju svojih pokojnika bez tuge i očajanja, već sa nadom i vjerom u vječni život.

Kaže se da onaj ko na Zadušnice zapali svijeću, pali je i za svoje pretke, ali i za sve one koji nemaju nikoga da ih se sjeti.

Toga dana nije prikladno obavljati teške poslove, već vrijeme treba posvetiti molitvi, porodici i sjećanju.

Zadušnice se obilježavaju u vrijeme takozvanog Miholjskog ljeta, kada priroda još jednom, tokom jeseni, zasija blagom toplotom. Zato narod vjeruje da su Miholjske zadušnice blage i mirne, kao što treba da bude i duša svakog čovjeka koji se toga dana moli za svoje bližnje.

Molitva za pokojne

„Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrješenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše riječju, ili djelom, ili mišlju.

I useli ih u mjesta svjetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.

Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.“

(Kurir)