SAM U SELU OD 14 KUĆA: Pako ima 70 godina, a jedno ga ipak najviše plaši

I gradonačelnik i policajac

– Ti si gradonačelnik, ti si policajac, ti si zadužen za održavanje. Je li selo tvoje? – upitao ga je svojevremeno novinar emisije „Komando Aktuolidad“. Pako je kroz osmijeh jednostavno odgovorio: „Da“.

Pako pamti potpuno drugačije vrijeme. U njegovom zaseoku nekada su postojali škola, prodavnica, kovač i krojačica. Živjele su brojne porodice, a mjesto je imalo svoj ritam i svakodnevni život.

Međutim, kada je počelo da ponestaje posla, stanovnici su počeli da se iseljavaju. Neki su otišli u Kataloniju, drugi u Valensiju, a kuće koje su nekada bile pune ljudi postepeno su ostajale prazne. Danas je Pako jedini koji tu živi tokom cijele godine.

Do prodavnice mora da putuje 30 kilometara

Njegova priča prvi put je zabilježena 2022. godine, a četiri godine kasnije ponovo je privukla pažnju španskih medija. I dalje se opisuje kao „jedini čovjek koji tokom cijele godine živi u zaseoku sa 14 kuća“.

Uprkos gotovo potpunoj izolaciji, Pako svoj život ne doživljava kao kaznu. Upravo suprotno, priroda i mir ono su što ga i dalje drži u njegovom domu.

– Volim prirodu, odgovara mi. To je način na koji sam oduvijek živio – objasnio je kada su ga pitali zašto je odlučio da ostane.

Zime su posebno izazovne

Život u planinskom kraju nije jednostavan. Najbliži supermarket udaljen je oko 30 kilometara, zbog čega Pako u kupovinu odlazi otprilike jednom mjesečno. Hranu mora unaprijed da planira i čuva kako bi imao dovoljno zaliha u periodima kada vremenski uslovi otežavaju putovanje.

Temperatura može da se spusti gotovo do 20 stepeni ispod nule, dok obilne sniježne padavine ponekad potpuno odsijeku područje od ostatka svijeta. Ipak, Pako je na takav način života navikao. Jedna od njegovih najvećih briga jeste mogućnost da mu se nešto dogodi dok je sam.

Ima strah samo od jedne stvari

– Zar se ne bojiš da ti se nešto dogodi, a da niko ne sazna? – pitali su ga svojevremeno novinari.

Pako je priznao da ga to plaši, ali ni taj strah nije dovoljan da bi napustio svoj dom.

Iako je Pako jedini stalni stanovnik svog zaseoka, nije potpuno odsiječen od ljudi. U drugim zaseocima opštine Santjago-Pontones živi još nekolicina stanovnika sa kojima se povremeno susreće. Kada se nađu, razgovaraju o svakodnevnim stvarima, poljoprivredi, stočarstvu, vremenu i životu u planinskom kraju.

– Ovdje je kvalitet života visok, ali je raznolikost mala – kaže jedan od stanovnika drugog zaseoka.

U toj rečenici možda se najbolje vidi paradoks života na ovakvim mjestima. Priroda pruža mir, prostor i slobodu, ali zauzvrat donosi izolaciju i život u kojem gotovo sve mora da se organizuje unaprijed.

– Ljudi poput mene su pred izumiranjem. Ovo će nestati. Kada mene više ne bude, gotovo je i sa zaseokom – rekao je Pako govoreći o budućnosti svog mjesta, prenosi Dnevno.hr.