Promjenu političke dinamike pokazuje i kampanja Likuda, koja je posljednjih nedjelja gotovo u potpunosti usmjerena na Ajzenkota. Vladajuća stranka na društvenim mrežama objavljuje snimke i poruke kojima pokušava da predstavi bivšeg vojnog komandanta kao političara koji bi vlast mogao da formira jedino uz podršku arapskih stranaka.
Jedna od objava sadržala je poruku: „Nema Gadija bez Tibija“, uz snimak napravljen uz pomoć vještačke inteligencije, na kojem su prikazani Ajzenkot i arapski poslanik Ahmad Tibi ispred zgrade parlamenta.
Ankete pokazuju tijesnu trku
Ajzenkotova stranka je još prije nekoliko mjeseci imala jednocifrenu podršku birača, ali je posljednjih nedjelja zabilježila nagli rast.
Prema anketi izraelske televizije Kanal 12, stranka Jašar osvojila bi 21 poslaničko mesto u Knesetu, dok bi Likud dobio 23. Savez bivših premijera Naftalija Beneta i Jair Lapida prema istoj anketi osvojio bi 18 mandata.
Na pitanje ko je pogodniji za funkciju premijera, 38 odsto ispitanika izabralo je Ajzenkota, dok je 36 odsto podržalo Netanjahua.
Potpuna suprotnost Netanjahuu
Politički analitičari smatraju da je jedan od razloga Ajzenkotovog uspona upravo to što predstavlja potpuno drugačiji stil liderstva.
Dok je Netanjahu poznat po snažnim javnim nastupima i dugogodišnjem političkom iskustvu, Ajzenkot važi za mirnog i odmerenog lidera koji je karijeru izgradio kao vojni strateg.
Njihove životne priče takođe se značajno razlikuju. Netanjahu dolazi iz ugledne porodice i služio je u elitnoj jedinici Sajeret Matkal, dok je Ajzenkot drugo od devetoro dece marokanskih jevrejskih doseljenika. Odrastao je u Tiberijasu i Eilatu, daleko od tradicionalnih centara političke moći.
Na čelu IDF-a bio je od 2015. do 2019. godine, upravo na predlog Netanjahua.
Rat u Gazi obeležio njegov politički put
Ajzenkot je u politiku ušao 2022. godine zajedno sa Benijem Gancem, a nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. priključio se Netanjahuovom ratnom kabinetu.
Vremenom je postao jedan od najglasnijih kritičara načina vođenja rata u Gazi, upozoravajući da vlada nema jasnu strategiju niti plan za završetak sukoba i oslobađanje talaca.
Njegova kritika dobila je dodatnu težinu zbog lične tragedije. U decembru 2023. godine u borbama u Gazi poginuo je njegov najmlađi sin Gal Ajzenkot, a kasnije su u sukobima stradala i dvojica njegovih nećaka.
U junu 2024. godine Ajzenkot i Ganc napustili su ratni kabinet zbog neslaganja sa Netanjahuovom politikom, a godinu kasnije Ajzenkot je osnovao sopstvenu stranku.
Likud pojačava napade
Kako raste Ajzenkotova popularnost, tako raste i intenzitet kampanje protiv njega.
U posljednjim nedjeljama pojavili su se snimci kojima se ismeva njegov engleski jezik, uz poruke da „Gadi ne bi napao Iran“, sa ciljem da se predstavi kao slabiji lider od Netanjahua.
Na provladinom Kanalu 14 iznete su i optužbe da je tokom vojne karijere bio previše blag prema Hezbolahu, što Ajzenkot odbacuje i razmatra pokretanje sudskih postupaka zbog tih tvrdnji.
Put do vlasti i dalje neizvjestan
Iako ankete pokazuju da je Ajzenkot postao najozbiljniji Netanjahuov protivnik posljednjih godina, formiranje buduće vlade ostaje veliki izazov.
Čak i ako opozicija osvoji dovoljan broj mandata, koalicija stranaka levice, desnice, centra i arapskih političkih predstavnika mogla bi teško da postigne dogovor i održi stabilnu većinu.
Analitičari ipak smatraju da Ajzenkot predstavlja drugačiji izazov od prethodnih Netanjahuovih rivala.
Kako ocjenjuje izraelski dopisnik magazina „Ekonomist“, Anshel Fajfer, mnogi prethodni protivnici pokušavali su da liče na Netanjahua, dok Ajzenkot svoju političku snagu gradi upravo na tome što predstavlja njegovu suprotnost.
Ipak, razlike između dvojice političara više su u stilu nego u bezbednosnoj politici, jer je Ajzenkot godinama bio jedan od ključnih ljudi u kreiranju izraelske vojne strategije.
(Kliks)
