DJEČAK(11) BAVI SE PČELARSTVOM: Mali Boško ima samo jednu želju

Sa jedanaest godina Boško je, čitajući, naučio mnogo o pčelama. Kaže da je u prethodnom periodu sam izvrcao deset kilograma meda. Iako su mu uginule sve pčele i dalje uči i čita o pčelarstvu u nadi da će ponovo obnoviti svoj pčelinjak.

– Med se vrca tako što izaberete ramoveu kojima ima bar 70 odsto meda. Ne smije se uzimati oluprazan ram, jer se mora ostaviti za pčele, da imaju za sebe i za svoje potrebe. Med se vrca kada je toplo vrijeme, 25 do 30 stepeni i kada je tečan – priča Boško.

U selu Suvaja, udaljen od školskih drugara, gradskih ulica, u srcu prirode, Boško sa svojom porodicom živi skroman, ali miran život. I dok njegovi vršnjaci teže ka savremenim, tehnološkim zanimacijama, Boško ima jednu želju.

– Volio bih da osnujem ponovo pčelinja društva, da imam bar pet i malo da ih razvijem, malo da ih pričuvam da se razroji pa da otprilike za dvije, tri godine dostignem, ako Bog da, do deset društava. Ne bih ja sad to nešto u velikim količinama da prodajem med, već za potrebe svoje porodice – kaže Boško.

Osim ljubavi ka matematici, istoriji, geografiji i vjeronauci, mali Grmečlija kaže da je smisao pronašao u vjeri i pravoslavnim knjigama.

– Za mene je vjera, vjera u Hrista Boga. To mene privlači od malena, molim se Bogu. Svoju vjeru volim, tuđu poštujem. Ne gledam na to nacionalistički, islamska ili pravoslavna vjera sve je to isto samo na drugi način. Ja volim svoju vjeru, proučavam je, izučavam živote svetaca, život Boga našeg Isusa Hrista i to me privlači i imam želju da postanem sveštenik i upisao bih bogoslovski fakultet – kaže ovaj čestiti dječak.

Selo Suvaja, Medeno polje i obronci Grmeča mjesta su mira i inspiracije za buduća djela malog Grmečlije koji pokazuje veliku volju za čuvanjem tradicije, živeći u pravoslavlju i gradeći bolju budućnost.

(RTRS)