PČELA KOJOJ CVIJEĆA NIKAD NIJE DOVOLJNO: Ilija Šaula, književnik, rodni Kordun zamijenio dalekom Amerikom

Foto: Privatna arhiva

Ilija Šaula, umjetnik, (Karlovac, 4. decembar 1963) srpski je književnik, osnivač i predsjednik Književne radionice „Kordun” (Literary workshop “Kordun”) West Chester, Pensilvanija, SAD. Pokretač je i osnivač udruženja Književni ESNAF – Beograd, koje se bavi izdavačkom djelatnosti i glavni i odgovorni urednik istoimenog časopisa za književnost i teoriju. Piše poeziju i prozu, koje su do sada prevođene na italijanski, engleski, španski, poljski i albanski jezik.

Živite u SAD-u, gdje pored preduzetničkog biznisa radite na njegovanju srpskog jezika i književnosti. Najviše kroz Književnu radionicu „Kordun” (KRK) Literary Workshop Kordun. Kakva je to organizacija i šta je njena misija?

KR Kordun je zaživjela kao ideja da sve ono što radim na planu književnosti i umjetničkog stvaralaštva u SAD, bude u okviru organizacije, odnosno udruženja koje smo osmislil kolega po peru, veliki književnik i prijatelj Danilo Marić i ja. U okviru aktivnosti radionice najviše prostora smo, pored našeg stvaralaštva, ostavljali za autore koji žele objaviti svoju prvu knjigu. Ove godine proslavljamo jubilej, 15 godina uspješnog rada KR „Kordun“. To je danas udruženje sa, približno, 600 autora iz čitavog svijeta koji pišu na srpskom jeziku. Ima i stranih autora, ali oni na neki način imaju veze sa srpskom književnosti. Nismo razmišljali o misiji, ali eto misija je pronašla nas! 

Koliko znam Vi ste vlasnik još jednog književnog brenda poznatog široj javnosti kao Književni ESNAF, kakve su relacije između ta dva udruženja?

Jeste, Književni ESNAF je takođe udruženje, ali registrirano u Beogradu, koje se prvenstveno bavi izdavaštvom i uređenjem časopisa za teoriju i književnost pod istim imenom. Lagano pravimo zaokret da kompletiramo ta dva udruženja u jedno i da naš rad bude pod zajedničkim imenom Književni ESNAF. To je bio prijedlog kolega koji sarađuju sa nama, usvojili smo ga i sada smo u toj tranziciji koja će trajati do kraja ove godine. Mogli ste primijetiti na našem sajtu da se u posljednje vrijeme više pojavljuje logo ESNAFa nego KR „Kordun“. Želimo da to uradimo bešumno i ako su mnogi naši autori već isključivo upućeni na Književni ESNAF. Pozivamo i sve ostale koji su još uvijek pod utiskom KR Kordun da prihvate novi naziv, jer u suštini ništa se drugo neće mijenjati, principi rada ostaju isti, osim neprestane nadogradnje koja je neminovna, da bi se postizali što bolji rezultati. 

Hoćete reći da se ništa posebno neće promijeniti u radu vašeg portala, časopisa, izdavaštva i organizacije događaja u koje ste uključeni. 

Da, tako je. Ostajemo književno udruženje na raspolaganju svim autorima širom svijeta koji pišu na srpskom jeziku, negujući srpsko pismo i kulturu, sa tendencijom neprestane nadogradnje i proširenja aktivnosti. 

Na sajtu Književne radionice „Kordun” zastupljeni su radovi poznatih pisaca, ali i onih koje tek počinju da objavljuju. Koje su rubrike i autori zastupljeni?

Svrha našeg rada jeste da damo šansu svima, a kod afirmisanih autora gledamo da oni šansu dadu nama. Velika nam je čast objavljivati radove stručnih i visoko obrazovanih autora kada je u pitanju književna kritika, istorija srpske književnosti, ogledi o stvaralaštvu najpoznatijih srpskih autora. U našim rubrikama Recenzije i Riznica, možete se sresti sa više stotina radova posvećenih stručnom tumačenju knjiga savremenih i klasičnih autora. Najveći doprinos do sada u tim kategorijama dali su Goran Maksimović, Milica Jeftimijević Lilić, Ranko Pavlović, Gordana Jež Lazić, Verica Tadić, Valentina Novković, Ivana Tanasijević, kao i Vi draga Slađana i mnogi drugi koji se bave kritikom i prezentacijom književnosti. Što se tiče autora, šta da vam kažem, po starosnoj dobi, od Matije Bećkovića do Uroša Mikulića i Alekse Đukanovića dvojice mladih i vrlo talentovanih autora sa već zapaženim književnim opusom iza sebe. 

Kategorije kojima se bavimo uobičajene su, tu je prije svega princeza književnosti, Poezija, mada ja lično više preferiram Prozu kojoj dajem blagu prednost, ali srpski narod kao malo koji u svijetu vrlo je vjeran poeziji i prirodno je da je njegujemo i volimo. Tu je i neiizostavni Dječji kutak, Razgovori, Kolumna, Vijesti i vrlo posjećena kategorija Autori koja se tako često otvara da bi se provjerilo koje sve od autora zastupljen, zatim autori posjećuju svoju stranicu i dijele objavljene priloge na društvenim mrežama. . Želim ovom prilikom da istaknem sigurno najaktivnijeg i najažurnijeg autora i člana dr Simo Jelača iz Otave koji svake nedjelje priređuje prilog za objavljivanje i to u raznim književnim formamma, svakodnevno prati naš rad i čita sve objave i nalazi se na samom vrhu liste najčitanijih autora. 

Ako bih isticao autore pojedinačno bila bi to ogromna lista, jer zaista mnogo ih je i svako od njih je darovit na svoj način i ima stvaralaštvo vrijedno pažnje. 

Vaš životni put je neobičan, počev od djetinjstva na Kordunu, preko „Oluje” koja Vas je 1995. godine otjerala sa ognjišta, do današnjih dana  koje provodite u gradu Vest Čester, država Pensilvanija, SAD. Poezija Vas je pratila od rane mladosti. Kako ste počeli da pišete i šta za Vas znači književno delanje?

Moj životni put je neispisan roman. Znam da ću doći do kraja puta, a da li ću napisati roman, ne znam, možda prije neko drugi nego ja. Tražim biografa, da počnemo, jedino tako postoji šansa da se to ostvari. Da vam ne pričam o životnom putu, biće roman zanimljiviji čitaocima. Poezija jeste moj usud, bio sam vragolast u mladosti i htjele su me riječi, nisam im se odupirao i ako sam imao ozbiljnih smetnji u govoru, sve sam prevazišao i ostao vjeran pisanju. Ljubav je to! Sve što sam napisao i sačuvao nije to bilo neko remek djelo ili poveznica za vječnost, ali uvijek sam osjećao da je moje, kao i danas, svaku riječ koju ugnijezdim na bjelinu papira volim je kao svojinu. Da nije bilo rata bilo bi toga mnogo više, mladalački rukipisi su nestali zauvijek. Na sačuvanim bilješkama pokušavam da gradim pisanu kulu uspomena, međutim osjećam da za to više nema vremena, treba biti moderan, savremen, pisati ovo što je sada, a prošlost pomenuti između redova kao nauk, jer da je nije bilo ne bi bilo ni sadašnjosti. Moji prvi ozbiljniji radovi nastali su u srednjoj školi u Karlovcu. Rado ih čitam i dan danas, publika voli kad recitujem svoje početke. 

Prvu zbirku „Na zgarištu samoće” objavili ste 1989. godine i od tada se nižu knjige. Recite kako je došlo do pojave Vašeg prvenca na književnoj sceni?

Moj prvenac je nastao zahvaljujući radu u okviru Književnog kluba “25 Oktobar” iz Karlovca, mnogo smo nastupali i putovali po čitavoj bivšoj nam domovini. Imao sam prilike da se sretnem sa najeminentnijim imenima tog perioda u Jugoslovenskoj poeziji. Najveći utisak sam ostavio na Đakoma Skotija, talijanskog pjesnika koji je živio i radio u Rijeci, on mi je pomogao da sakupimo dio mojih prvih pjesama i objavimo pjesnički prvenac dvojezično na srpsko-hrvatskom i italijanskom jeziku, za ilustracije se pobrinuo Selver Džodlagić, lijepa knjigica koja je izronila iz mog mladalačkog bunta. Drugo ime koje je ostavilo snažan uticaj na moje stvaralaštvo je Vesna Parun, ona je bila gost na prvoj promociji i govorila o mom pjesništvu i meni. Plakao sam, nisam vjerovao da govori o meni i mojoj poeziji, i to u mom rodnom mjestu, koje sam na žalost morao zauvijek da napustim. 

Uslijedila je pauza u objavljivanju knjiga i 2007, objavljujete novu knjigu pjesama „Piramida misli”. Slijede knjige „Moj dio neba”, poezija i proza (2008) „Žena u meni ili ja u ženi”, poezija (2014) „Duše su bešumne, tihe”, poezija (2016). Predstavite ih ukratko.

Da, pauza je uslijedila zbog egzodusa kada sam morao da napustim rodno ognjište, zbog građanskog rata u Republici Hrvatskoj, zbog nerazumne politike i rasturanja države koja nije trebala nikad ni da postoji, srpski narod je morao da plati veliku cijenu svojim životima i stradanjem, kako u Drugom svjetskom ratu tako i u ovom posljednjem. Užas! Bio sam dovoljno odrastao da sam mogao sve te sulude procese pratim i sagledavati. Dakle, cilj je bio da se sačuva živa glava posle silnih pokušaja da se političkim putem dođe do rešenja. Prosto, druga strana to nije imala u vidu, za njih je bio samo jedan scenarij. Srbi da budu lojalna nacionalna manjina ili van iz Hrvatske, treća solucija je bila smrt. Za vrijeme rata nisam imao pjesničkih aktivnosti, nešto malo na marginama lokalnog društvenog miljea. Tokom hrvatske vojno redarstvene akcije Oluja u mjesecu augustu 1995. spasao sam se izlaskom u izbjegličkoj koloni, događaju koji se najdublje urezao u pore moga bića. Svaki Srbin iz Krajine koji je preživio Oluju, postala mu je dio genetskog koda, čije će posljedice osjećati i potomstvo. Nakon toga slijedi izbjeglički staž u Srbiji tri godine i odlazak u treću zemlju. Otišao sam u SAD, primamljiv izazov za mene koji sam izgubio sve osim života, supruga i ja na životnoj prekretnici. O tome tek imam šta da pričam, ali neću ovom prilikom, tema nam je poezija, a ova priča bi bila za onaj roman koji sam najavio. Svoj bol pokušavamo ublažiti odavanjem pošte svim stradalim sunarodnicima prve nedjelje u avgustu, svake godine, gledajući da to bude sveta liturgija u nekoj od SPC gdje u to vrijeme otputujemo. Ne zaboravljamo, jer rana nije zacijelila. 

Trebalo je uhvatiti daha, duboko zaroniti i izvaditi na površinu sa dna duše sve ono što se godinama potapalo i nakupljalo. Druga knjiga poezije “Piramida misli” izronila je kao refleksija na mnoge događaje, mile i nemile, ljubavi i sjećanja, snove i javu koju sam doživljavao isto kao i snove. “Moj dio neba”, isplovljava odmah potom u želji da vjernije prikažem sve unutrašnje tsunamije i prinesem sliku djetinjstva u nekoliko priča koje su mi sad kao relikvija. “Žena u meni ili ja u ženi”, dolazi sa 50 pjesama u sadržaju kao poklon za 50. rođendan. Žena u meni je nerazjašnjiv pojam koji vežem za ljubav i bez koga ne bi ni svet postojao. Voljeti ženu znači voljeti čovječanstvo, kao majku, baku, sestru, suprugu, sebe, svaki je čovjek izrastao iz ženske prirode koja ga je donijela na ovaj svijet i odnjegovala. 

Petu knjigu poezije “Duše su bešumne i tihe…” posvećujem majci, upokojila se, nije dočekala da je prolista, poslije toga poezija se stišala u meni. Prešao sam na prozu, a sad ponekad pišem pjesme one sa dugim stihovima, pripovedam liriku i razmišljam o romantizmu u 21. vijeku. 

Naročitu pažnju javnosti u Srbiji privukle su Vaše knjige „Bulevar svetlosti” (2017) promisli o životu, kratka proza i roman „Midar” (2018) potom i „Bijeg iz vječnosti, eseji” (2019). To je sada trilogija?

To je bilo lansiranje misli u zvijezde. Koliko je uspjelo najbolje je ocijenila kritika. Ponekad u šali kažem da se osjećam kao padobranac izgubljen na sjevernom dijelu neba. I ako učvršćen na Zemlji, često lutam, astral je moja neibežna staza. Majka da mi je živa branila bi mi da sanjam, jer uvijek se plašila za mene, supruzi nikad ne govorim o mojim snovima, jer znam da bi mi i ona branila. Često se javim prijateljima koji imaju razumijevanje za takve priče, ne razgovaramo mi o snovima, već o paralenim životima, jednoj drugačijoj stvarnosti, metaverzumu, prostorima koji se osvajaju slobodom, posebno duha. Dok sam pisao troknjižje danju bi radio i kovao život, a naveče bi se preselio u paraleni svijet, odlazio u predjele gdje sam se susretao sa stvarima i likovima koje sam unosio u stvaralaštvo. Snovi znaju biti izmešani sa nečim što još uvijek nismo u stanju da definišemo, ali imaginacija i fikcija su hipotetične kategorije, kao umetnik mogao sam sebi dozvoliti punu slobodu izražavanja koju duh osjeća. 

Kritika je Vaš roman „Midar” okarakterisala kao bajkovito-filozofsku pripovest, oslonjenu na narodno predanje. Evidentne su intertekstualne veze sa feilofskim delima. Koja je filozofska potka ovog djela?

Tim pitanjem, kada je riječ o romanu Midar, najviše se pozabavio prof. dr Zdravko Malbaša, on između ostalog ističe: Došao sam do zaključka da je autor Ilija Šaula izneo pred nas čist filozofski rad, autohton i autonoman. Filozofija koju nam on donosi dodiruje se sa mnogim filozofskim pogledima. Međutim to je kod Šaule puka slučajnost, jer on nije pisao svoju filozofiju namerno komparativnom metodom. Ona je stvar njegovog životnog iskustva i sopstvene filozofske misli. Ta misao kao da nam govori da Šaula nije ni upoznat sa filozofijom egzistencijalista poput Jaspersa, Kjerkegora ili Ničea i idealista, pa čak ni Sokrata i Aristotela ili bilo kog drugog filozofa. Ta njegova filozofska misao je orginalna jer je izgrađuje potpuno sam. 

Iz mog ugla dok sam činio roman bio sam isključivo orjentisan na narodnu mudrost, to je moja duhovna hrana. U svijetu u kome sam odrastao imao sam dobre uši koje su hvatale svu mudrost života od starijih. Navikao sam da to pamtim i tumačim onako kako sam spoznao, s vremenom je to postala moja filozofija koja i dan danas kroji mi život. 

Za taj roman dobili ste Nagradu „Rastko Petrović” za 2019. godinu, koju dodjeljuje Matica iseljenika i Srba u regionu. Koliko Vam to znači?

Znači mi mnogo književna nagrada “Rastko Petrović” uvela me u red nagrađivanih autora i na neki način izvela iz anonimnosti. Donijela mi je više čitalaca i osokolila me da više radim. Shvatio sam da moram opravdati profil književnika i biti punom merom posvećen književnosti, kako stvaralaštvom, tako izučavanjem, istraživanjem i predstavljanjem. Nagrada me usmjerila na stvaranje časopisa Književni ESNAF i posvećenost izdavaštvu savremenika posebno onih koji žive daleko od svoje domovine ali njeguju maternji jezik i pismo, kao što je negovao i sam Rastislav Petrović, Slava mu! 

Član ste Udruženja Književnika Srbije i Srpsko-kanadskog udruženja pisaca „Desanka Maksimović” iz Toronta. Kako funkcionišete na svim meridijanima svijeta i gdje se najbolje osjećate? 

Najbolje se osjećam u Srbiji, a sad što u njoj ne živim, tu je vjerovatno sudbina uplela svoje prste, nije mi suđeno da živim tamo gdje bih volio, već tamo gdje moram, a da nisam otišao u Ameriku kajao bih se vjerovatno zbog propuštene prilike. Ptice su me naučile kad odlete iz gnijezda da im to više nije važan faktor, provodeći život u letu i praveći sebi rutu na kojoj najčešće borave i prostor gdje obitavaju, smatrajući ga staništem umjesto ognjištem. Pored navedenih udruženja član sam i UK Republike Srpske i redovan član Matice Srpske u Novom Sadu, sa svim tim udruženjima imam bliske odnose i saradnju u želji da se uvijek čini više. Saradnja sa autorima iz čitavog svijeta koji pišu na srpskom jeziku dovela me u poziciju da svijet zamišljam kao planetarno selo i zahvaljujući razvoju tehnologije u prilici smo da se virtualnim povezivanjem osjećamo vrlo blisko i kao svoji na svome.  

Osim književnošću, bavite se i kulinarstvom i građevinarstvom. Počeli ste i da slikate. Ko je zaista Ilija Šaula? 

Ilija Šaula je mali Braco iz Dugog Dola, koji je u dječačkim maštarijama osmišljao način kako da ostvari neke svoje snove. Želeo sam biti novinar, nije mi se posrećilo, a sve ostalo što sam pokušao posrećilo se, nevreovatno. Za kulinarstvo, ugostiteljstvo i turizam uvek sam za, bože kako su to divna zanimanja, u tim profilima čovek se usavrši za sve životne uslove, tako me je prihvatilo i građevinarstvo, odnosno poduzetnišštvo. Jedna od najvećih sposobnosti je napraviti krov nad glavom, obezbijediti se, biti na sigurnom, u tom poslu se mnogo nauči. Najsrećniji sam kad čovjeku izgradim dom i predam mu ključeve da se u njega useli. Poslije toga može gozba, kuhinja je srce kuće, zbog toga sam zavolio kulinarstvo, uvijek sam srećan kad spremam hranu. Sve slobodno vrijeme koje sam sebi stvorio posvetio sam umjetnosti, zato mi se čini da sa lakoćom pišem i slikam i volim još više nego što sam volio u djetinjstvu. To sam ja, pčela kojoj cvijeća nikad nije dovoljno! 

Održavate snažne veze sa Maticom iseljenika i Srba u regionu. Kakve aktivnosti organizujete s tim u vezi?

Da, njegujemo intezivnu saradnju od našeg prvog zajedničkog događaja koji smo održali u Njujorku 2019. godine kada smo proslavili 75. godišnjicu postojanja Matice iseljenika i 10 godina rada Književne radionice Kordun. Nakon toga uslijedila su mnoga zajednička dešavanja u Srbiji i na sjevernoameričkom kontinentu, a i šire, proslave jubileja, dodjele priznanja, otvaranje saradnje sa mnogobrojnim organizacijama i udruženjima, pripreme i organizacije manifestacija vezanih za kulturu, umjetnoost i književnost, organizacija promocija autorima koje objavljujemo, objavljivanje zajedničkih zbornika, knjiga od posebnog značaja. Posebno sam ponosan na naš projekat koji smo pokrenuli u SAD, na Floridi manifestaciju „U čast srpskoj književnosti i Beogradskom čitaču“, koja će evo po treći put održati se u Kaselberiju malom mjestu pored Orlanda gdje se nalazi skulptura „Beogradski čitač“, postavljena na inicijativu srpskih književnica Gordane Pešaković, Gordane Vlajić i novinarke Tanje Šikić.  Prostora za rad i saradnju ima mnogo, treba samo više razumijevanja i podrške od lokalnih samouprava da bi sve bilo uspješnije i bolje. 

Veoma ste aktivni na očuvanju srpskog jezika i književnosti naše dijaspore u Americi. Spomenite samo neke od brojinih vidovai aktivnosti. 

Pitali su me prilikom jednog gostovanja na TV kako srpski narod u dijaspori njeguje maternji jezik i pismo i da li su starije generacije iseljenika očuvale svoj jezik. Moj odgovor je bio da Srbi nisu emigrirali da bi čuvali svoj jezik i pismo, već da bi stvorili bolji životni komfor i ostavre neke ciljeve koje nisu mogli u matičnoj zemlji. To je tako, a brigu o jeziku uglavnom vode zajednice koje su pri Srpkoj pravoslavnoj crkvi i društva koja su posvećena kulturi, najčešće folklor, a tu su i udruženja koja se bave pisanom reči i pozorištem. Uglavnom takve aktivnosti uvek polaze od pojedinca.  Ja sam jedan od tih entuzijasta koji se, činimi se, više trudio da ne zanemarim maternji jezik i pismo, nego da naučim jezik i pismo zemlje u koju sam se uselio. Moj najveći doprinos je da sve svoje knjige objavljujem na ćirilici, da knjige autora koji objavljuju u Knjižebnom ESNAfu budu štampane ćirilicom, da razvijamo biblioteke u našim crkvama sa knjigama na srpskom jeziku i pismu, da na portalu koji uređujem ovde u Americi koristim prvo pismo ćirilicu, zatim latinicu i verziju na engleskom, da apelujem na sva udruženja i pojedince da koriste srpski jezik posebno u razgovoru sa mladim naraštajima, jer ako izgubimo djecu na tom planu, onda više nemamo šta govoriti o očuvanju jezika i pisma, glavnom identitetu svakog naroda. Danas nije problem biti individua bez jasnog opredjeljenja, može se živjeti jer su uslovi tako podešeni, posebno u zapadno orjetisanim zemljama, ali kroz istoriju se pokazalo i dan danas se pokazuje da je identitet najvažniji, jer stvore se neprilike kad se mora znati ko si, šta si, kome pripadaš, ako nemaš svoju stranu lako možeš postati koleteralna šteta. 

Šta biste poručili našim ljudima koji žive širom svijeta, a nemaju kontakt sa maticom, niti međusobno? 

Poručio bih im da ne zaborave ko su im preci, jer niko drugi ne može oprostiti kao bližnji. 

NAJNOVIJE IZ RUBRIKE

„NE POSTOJI NIŠTA VAŽNIJE OD BORBE ZA LJUDE“: Vučić poslao snažnu poruku građanima Srbije (VIDEO)

PREDSJEDNIK Srbije Aleksandar Vučić oglasio se jutros na Instagramu.

PREPORUKE ZA ZAŠTITU OD VRUĆINE: Evo šta Institut za javno zdravstvo Srpske savjetuje građanima

INSTITUT za javno zdravstvo Republike Srpske izdao je niz preporuka građanima kako bi lakše podnijeli izrazito visoke temperature.

„GENERALA DANAS PREGLEDA SRPSKI NEUROPSIHIJATAR U HAGU“: Oglasio se sin Ratka Mladića

GENERAL Ratko Mladić, koji je već više od dvije godine pod palijativnom njegom u haškoj pritvorskoj bolnici, nešto je bolje, iako mu je i dalje teško zdravstveno stanje, a danas bi trebalo da ga pregleda neuropsohijatar iz Srbije, izjavio je Srni njegov sin Darko Mladić.

ZAGAĐENJE RASTE: Kakanj najkritičniji, evo kakvo je stanje u Banjaluci i ostalim gradovima

U BiH je jutros najzagađeniji vazduh izmjeren u Kaknju, gdje je indeks kvaliteta vazduha dostigao 164 i okarakterisan je kao nezdrav, dok je u Doboju vazduh ocijenjen kao nezdrav za osjetljive kategorije stanovništva, objavljeno je na stranici "Zrak.ekoakcija".

KAMPANJA „PUTUJ BEZBRIŽNO NA ODMOR“: Iskoristite besplatan pregled vozila do 10. jula

AUTO-MOTO savez Republike Srpske pokrenuo je kampanju pod nazivom "Putuj bezbjedno na odmor" prilikom koje će vozači moći besplatno pregledati svoje automobile i pripremiti se za ljetnu sezonu i odlazak na duža putovanja.

SPREMITE SE ZA JOŠ JEDAN TROPSKI DAN: Temperature dostižu i 40 stepeni

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ danas će biti sunčano i vruće uz lokalno malu oblačnost, dok poslije podne jači razvoj oblaka u brdsko-planinskim predjelima od jugozapada ka istoku može donijeti kratkotrajne pljuskove sa grmljavinom.

ISPOD CRTE OSTALO PREKO 2.000 MALIŠANA: Borba za mjesto u banjalučkim vrtićima, roditelji očajni

NOVA pravila, stara situacija. Upravo počinje trka za upis u javne vrtiće u Banjaluci. Podsjećamo lani je upisano 540 djece, a ispod crte je ostalo 2.300 mališana. Kako će biti sada?

DODIK ŽESTOKO O KAJI KALAS: „Svaki njen dolazak u Sarajevo čini BiH manjom“

PREDSJEDNIK Milorad Dodik rekao je da svaki dolazak Kaje Kalas u Sarajevo čini BiH manjom, a autoritet EU slabijim.

PAKLENO I SUTRA: Očekuju se temperature do 40 stepeni

SUNČANO i vruće i sutra će se zadržati u Republici Srpskoj i FBiH, lokalno uz malu oblačnost, a temperatura će ići do 40 stepeni Celzijusovih.

PODVIG VRIJEDAN DIVLJENJA: Banjalučani biciklima prešli više od 300 kilometara do svetinja u Dalmaciji

POVODOM velikog prazničkog dana – Vidovdana, trojica biciklista iz Banjaluke, Dragan Jokić, Petar Jokanović i Željko Marić, odlučili su se na nesvakidašnji podvig. Oni su svojim dvotočkašima prešli zahtjevnu rutu dugu 310 kilometara, kako bi na ovaj veliki praznik posjetili srpske svetinje u Dalmaciji.