REŽISER VUK PIJETLOVIĆ O FILMU „DOM KULTURE“: Najteže mi je bilo slušati ispovijesti logoraša i dostojno ih prikazati (FOTO)

Obrađujući bolnu tematiku ratnih sjećanja i buđenje traume koju nosi PTSP, došlo je do prožimanja tema u filmu koje su duboko u svojoj osnovi sveopšte i ljudske. O patnji i mučenjima je uvijek teško javno govoriti, a da se ne oskrnave nečije emocije i ljudsko dostojanstvo, ali je prijeko potrebno kako bi društvo u kome živimo postalo svjesnije problema.

Radnja filma je bazirana na susretu koji je okidač priče. Mladi glumac Goran priprema monodramu i na probi je obučen kao vojnik, a u tom trenutku kada ga ugleda stari domar Ostoja koji je bio zatočenik u logor, bude mu se najdublje traume. Film je konstruisan tako da susret izazove nagli skok u prošlost i buđenje traume kroz emotivne i fizičke ekspresije glumca, a Goran koji se slučajno u tom trenutku našao zajedno sa Ostojom mora da preživi s njim sve etape i pomogne mu da se vrati u stavarnost. Goranov kostim kao oličenje rata i dominacije izaziva kod Ostoje porive od ubistva do preživljavanja, tako da Ostoja više ne vidi Dom kulture u kojem stvarno radi kao domar, već logor u kojem je mučen prije 30 godina i gdje ne zna za sebe.

Na ideju da se pozabavi ovom teškom tematikom Pijetlović je došao čitajući i slušajući ispovijesti preživjelih. Upravo činjenica da su zarobljene često mučili upravo nekadašnji prijatelji ili kolege sa posla navela ga je na razmišljanje da to „gubljenje” ljudskosti ovjekovječi u filmu. U filmu igraju Miodrag Petrović, Bojan Kolopić i Miroslav Sinkić, a sniman je prošlog ljeta u Derventi. O tome kako je teklo istraživanje, snimanje i šta je bilo najizazovnije u procesu, ispičao je Vuk Pijetlović za „Novosti“.