IVOR JAVOR-KORJENIĆ TALENTOM REKORDNO OSVAJA MUZIČKE NAGRADE, A POBIJEDIO I U MOSKVI: „Neophodno proživjeti i doživjeti svaku odsviranu notu“ (FOTO/VIDEO)
Kakav je osjećaj svirati pred publikom, koji su mu afiniteti, gdje je sve svirao, otkrio je za „Novosti“ Ivor Javor-Korjenić, akordeonista, pijanista i teoretičar muzike iz Sarajeva.
*Kako ste se odlučili da muzika bude primarni poziv u životu i šta vas je tu privuklo?
Završio sam osnovnu i srednju muzičku školu u Sarajevu, nakon toga sam studirao u Puli četiri godine (preddiplomski studij) na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile, smjer klasična harmonika u klasi prof. Franka Božca. Sada sam na magistarskom studiju u Sarajevu. Ukupno, sviram 15 godina aktivno. Harmonika je primarni instrument, ali sam tokom srednje škole završio paralelno i teoretski smjer tako da imam zvanje i muzičar opšteg smjera i paralelno s tim sviram i klavir. U nekoliko navrata sam čak dobio i preporuke od strane profesorice u srednjoj školi da upišem solistički smjer na akademiji (klavir), imam afinitet i prema kompoziciji, tako da je u budućnosti puno mogućnosti otvoreno, iako mi je prvenstveno cilj maksimalno se usavršiti na harmonici kroz doktorat i stručne specijalizacije. Roditelji su vrlo rano prepoznali moj talenat i pravilno su ga usmjerili, muzika mi predstavlja veliku dozu inspiracije u svakodnevnom životu kroz želju da prenesem emociju i ideju umjetnosti koju interpretiram publici i jednako tako muzika inspiriše i mene kao umjetnika jer je neophodno „proživjeti“ i doživjeti svaku odsviranu notu. Veoma sam zahvalan roditeljima na bezrezervnoj podršci i u psihološkom, emocionalnom i u materijalnom smislu (instrumenti, studij u Puli, odlasci na takmičenja).
*Ko je bio najveća podrška u vašem muzičkom obrazovanju?
Moram spomenuti svog prvog profesora, Elvisa Bećara koji je u velikoj mjeri uticao na moj odabir da se nastavim baviti muzikom i usadio mi je ljubav prema muzici od prvog dana. Sve dileme koje sam imao pri upisu u osnovnu muzičku školu (violina ili harmonika) je riješio profesor Bećar koji je vrhunskim pristupom prema meni i velikim trudom učinio da se zaljubim u muziku i harmoniku i do dan danas je ostao, uz naravno roditelje, profesor koji je najviše uticao i na moj umjetnički razvoj i na moj lični razvoj. Prepoznao je moj talenat i uz saradnju s njim sam puno napredovao i nakon što sam shvatio šta sve muzika donosi umjetničkoj duši kao što sam ja, odlučio sam usmjeriti svoje obrazovanje da postanem profesionalni umjetnik uz veliku podršku roditelja u tome svemu. Osim profesora Bećara, veliki utjecaj na mene je imala i profesorica Aida Dreca koja mi je predavala klavir u srednjoj školi i koja mi je puno pomogla da se izgradim kao umjetnik i na tome sam joj iznimno zahvalan. Profesori harmonike u srednjoj školi i na akademijama u Puli i Sarajevu – Alen Hodžić, Franko Božac i Belma Šarančić su takođe dali značajan doprinos mom razvoju i ovim putem im se svima zahvaljujem na tome.
*Studirali ste u Puli na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile. Kakvo je bilo vaše iskustvo i kakve Vam je sve umjetničke sadržaje ponudio grad?
Pula je divan grad za umjetnički napredak, a nudi brojne mogućnosti za studente kako bi mogli učestvovati na prestižnim umjetničkim manifestacijama i takmičenjima kao što su akordeonistička takmičenja u Italiji, Hrvatskoj i regiji i prestižne manifestacije poput Varaždinskih baroknih večeri, Zagrebačkog Biennalea i mnogih drugih. Kroz studij sam napredovao kao umjetnik nastupajući na brojnim umjetničkim manifestacijama jer sam proširio znanje na puno oblasti. Na studiju u Puli sam imao priliku i započeti učenje ruskog jezika što je velika prednost Sveučilišta (tamo djeluje Institut „Puškin“ koji vodi prof. dr. Irena Mikulaco kod koje sam naučio osnove ruskog jezika i u određenoj mjeri se pripremio za ostvarenje sna – odlazak na usavršavanje u Rusiju u budućnosti).
Naravno, uvijek ima prostora za napredak u kontekstu razvoja umjetničkih institucija i umjetničkih manifestacija i smatram da se može uspostaviti puno bolja i kvalitetnija saradnja akademija sa prostora bivše Jugoslavije što bi uključivalo češću razmjenu studenata i češće koncerte i saradnje na relaciji Sarajevo-Istočno Sarajevo-Kragujevac-Niš-Pula-Ljubljana-Cetinje-Banja Luka (to su akademije koje imaju studij harmonike u regiji).
Pula pripada slavenskom mentalitetu i upravo iz tog razloga granice u umjetnosti ne smiju postojati. Naravno, poželjno je razmišljati i u smjeru otvaranja novih odsjeka za harmoniku na akademijama koje se nalaze u većim gradovima ali nemaju trenutno studij harmonike (po informacijama koje imam, to su: Zagreb, Split, Mostar i Beograd). Ponosan sam na Rektorovu nagradu za sva postignuća u akademskoj godini 2020/2021.
* Veliki ste ljubitelj ruskog jezika. Odakle ti afiniteti i kako gledate na rusku kulturu u današnje vrijeme?
Veliki sam zaljubljenik u rusku umjetnost, književnost i jezik. Rusija je zemlja iz koje dolazi vjerovatno najveći broj harmonikaških djela, kompozitora i umjetnika. Moskva i Rusija u cjelini su moja životna želja za posjetu i imaju posebnu arhitekturu i u svemu se vidi slavenska duša. Volio bih otići u budućnosti na usavršavanje u Rusiju jer ima najjaču akordeonisticku školu u svijetu. Iako su često dolazili i ruski profesori na masterclassove u našu regiju, doživjeti ruski mentalitet i kulturu uživo je nešto posebno. Upisao sam ruski jezik jer je sličan našem jeziku, jako je zanimljiv i otvara mi mogućnost da se usavršavam tamo. Sve vrste umjetnosti su jako emotivne i posebne za sviranje / čitanje / slušanje (ovisno o kojoj vrsti umjetnosti je riječ), pa bih izdvojio od kompozitora Čajkovskog, Rahmanjinova, Rimski-Korsakova i Sostakovica kao najdraže, dok su mi Puškin, Dostojevski i Tolstoj najdraži pisci.
Pojedina zapadnjačka akordeonistička takmičenja diskriminišu Rusiju na način da od 2022.g. isključuju ruske takmičare i članove žirija što je za mene kao umjetnika nedopustivo, politika se ne smije miješati u umjetnost i iskreno se nadam da će taj trend na Zapadu biti obustavljen i da će BiH početi više i češće promovisati rusku kulturu jer su je nepravedno zapostavili.
Ruski narod je takođe jako sličan nama, Slaveni smo, i neophodno je da sve slavenske zemlje sarađuju u svim sferama, posebno u umjetnosti. Učestvovao sam na dvije Olimpijade iz ruskog jezika (u organizaciji Instituta “Puškin” u Puli i Hrvatskog društva nastavnika ruskog jezika i književnosti), te osvojio dvije druge nagrade kao i prvu nagradu na takmičenju u recitovanju pjesama na ruskom jeziku ruskih književnika tokom školovanja u Puli (2021/2022), a tokom 2023. uspješno usavršio govor i na kursu u Istočnom Sarajevu.
* Rekli ste da Vas je povreda bila ograničila na neko vrijeme u sviranju. Kako se to desilo i kako ste to prevazišli?
Što se povrede tiče, u pitanju je upala tetiva – lateralni epikondilitis koji i dan danas treba pravilno kontrolirati, ali je oporavak uspješno protekao isključivo zahvaljujući doktoru Bojanu Pavloviću u Istočnom Sarajevu koji je terapijama i opremom uspio spasiti moju karijeru i omogućiti mi da se nastavim baviti umjetničkim pozivom. Uzrok povrede je djelimično bio uzokovan i onlajn nastavom tokom pandemije usljed sjedenja i mnogo ponavljaajućih pokreta – sviranje, onlajn nastava – rad za laptopom i kombinacija različitih faktora.
* S pravom možemo reći da ste „kolekcionar muzičkih nagrada“ u različitim kategorijama. Koliko one znače?
Iako je umjetnost ono što je primarno, nagrade i takmičenja su kvalitetna provjera za svakog umjetnika na kojem je nivou trenutno. Takmičenja okupljaju sučesnike iz brojnih država što je izvrsna prilika za upoznavanje različitih kultura, putovanja i druženje. Sve su mi nagrade gotovo jednako vazne i svaka je posebna na svoj način ali nekoliko nagrada moram izdvojiti. Prvi laureat u životu je bio na MehFestu, međunarodno harmonikasko takmicenje u Beogradu (2017) što mi je bilo jako posebno jer je Beograd regionalni centar umjetnosti i pobijediti u Beogradu nije mala stvar i momenat kad sam digao pehar je bio čaroban. Spoj ponosa, sreće i čarolije, zadovoljstva. Izdvojio bih, pobjedu u Daruvaru na državnom takmičenju gdje sam postao prvak Hrvatske u najstarijoj i najjačoj kategoriji solist.
Izdvojio posebno Moskvu kao neharmonikaško takmicenje (učestvuju svi instrumenti) i tu sam učestvovao dva puta, oba puta sam osvojio prvu nagradu i bio u samom vrhu po bodovima ali drugi put sam bio i pobjednik kategorije od 22 do 25 godina među svim instrumentima i 5. mjesto od 100 takmičara među svim instrumentima i svim starosnim uzrastima što me svrstalo u sami vrh svjetske umjetničke scene naročito kada uzmemo u obzir činjenicu da su profesori i umjetnici koji su bili u žiriju članovi najelitnijih svjetskih akademija (Rusija, Kina, Italija,…), koncertiraju u najvećim svjetskim dvoranama i neki od njih su i posebno nagrađeni od strane Vlade Ruske Federacije sto zaista pokazuje da su iznimno kvalitetni umjetnici. Praktično je to 5. mjesto na svijetu među svim instrumentima.
Nagrade naravno dižu standard i lična očekivanja i obavezuju umjetnika da se još više trudi. Nikad nisam ni od koga osjećao pritisak ali – vodim se izrekom „ciljaj na mjesec, ako promasiš završićeš među zvijezdama“ tako da nastojim pronaci psiholoski balans da sam istovremeno i smiren na sceni ali i da uvijek izvučem najbolje od sebe. Moram jos naglasiti 100 bodova u Makedoniji 2022. godine, bio sam apsolutni pobjednik sa 100 bodova – specijalna nagrada među svim instrumentima.
* Koje ste nagrade osvojili tokom studija?
Tokom studija osvajao sam nagrade na takmičenjima „Susreti harmonikaša“ (Pula, 2019) – druga nagrada, „Mehfest“ (Beograd, 2019) – prva nagrada, „Akordeon Art“ (Istočno Sarajevo, 2019), – prva nagrada, „Internacionalni festival gitare i harmonike“ (Bale, 2019) – laureat te „Državno harmonikaško natjecanje“ (Daruvar, 2019) – laureat. Pored navedenih, ostvario sam rezultate i na „International Accordion Prize of Castelfidardo“ 2019 (Italija) – 9.mjesto i na 69.Svjetskom trofeju harmonike 2019. (Portugal) – 11.mjesto. U decembru 2020. osvojio sam 2. nagradu na Akkordeonfestu u Gracu. 2021. g. u Beogradu na „Festivalu slovenske muzike“ osvojio sam prvu nagradu. Takođe, tokom proljeća 2021.g. osvajio
sam nagrade i na takmičenjima „Concord of Sounds“ (Latvija) – druga nagrada; Akordeon Art PLUS 2021 (Istočno Sarajevo) – druga nagrada; „International Mosconj Music Competition“ (Moskva, Rusija) – prva nagrada; Muzičko proleće Smederevo – prva nagrada; Dani harmonike Smederevo – prva nagrada i kvalificirao se na Svjetski trofej harmonike kao pobjednik kvalifikacija. Tokom studija u Sarajevu (2021-2023) Ivor je osvojio prvu nagradu na internacionalnom takmičenju “Daruvar accordion anjard”, prvu nagradu na “Danima harmonike” u Smederevu, LAUREAT – prvo mjesto na “Muzičkom proleću” u Smederevu i specijalnu nagradu sa 100 bodova na Internacionalnom takmičenju klasične muzičke Kavadarci održanom u Sjevernoj Makedoniji.
U Mađarskoj, na takmičenju “Danubia talents” (januar 2023.) koje okuplja stotine takmičara iz 60 zemalja kao i žiri iz 18 zemalja. Takođe, osvojeno 1. mjesto i 2. nagradu sa 91 bodom, takmičenje je neakordeonističko i okuplja sve instrumente tako da stručni žiri čine pretežno neakordeonisti sa najuglednijih svjetskih akademija (Austrija, Italija, Rusija, Kina,…).Nakon Mađarske, u februaru 2023., na jednom od najprestižnijih svjetskih takmičenja pod nazivom „International Mosconj Music Competition“ (IMMC), osvojio PRVU NAGRADU te ujedno i PRVO MJESTO u kategoriji svih instrumenata od 22 do 25 godina. Takmičenje se održalo onlajn putem, nastupili su takmičari iz Rusije, BiH, Italije, Slovenije, Grčke, Mađarske, Kine, SAD-a, Španije, Tajlanda, Rumunije, Poljske, Francuske, Njemačke i Japana. U žiriju su se nalazili poznati svjetski umjetnici i pedagozi koji su profesori na najpoznatijim umjetničkim institucijama u svijetu (Muzička akademija „Gnessin“ u Moskvi, konzervatorij „Čajkovski“ u Moskvi), solisti u moskovskom „Boljšoj“ teatru, umjetnici iz svjetskih opernih kuća (operski pjevači, violinisti, pijanisti) i počasni umjetnici nagrađeni od strane Ruske Federacije i drugih evropskih i svjetskih zemalja.
* Možete li nam reći nešto više o koncertima na kojima ste učestvovali kod nas i u drugim državama?
Sa koncertnog aspekta, učestvovao sam na 30 koncerata nastupajući solo i u kamernim sastavima, uključujući nastupe u sklopu Koncertne sezone Muzičke akademije u Sarajevu, 14. Festivala „Majske muzičke svečanosti“, Festivalu „Kultura na ulice“, Svečanom obilježavanju Internacionalnog dana harmonike, Manifestaciji 200.godina rođenja F.M.Dostojevskog i drugim događajima. Program Završnog koncerta sadržavao je hod kroz širok dijapazon stilova, od baroka do savremenih djela, koja pred umjetnika izvođača stavljaju iznimno visoke umjetničke i tehničke zahtjeve pa sam na završnim koncertima u Sarajevu i Puli izveo djela J.S. Bacha (barok), S. Mossenmarka (savremena muzika), hrvatskog autora A. Markovića te virtuozna djela ruskih kompozitora – A. Kusyakova (Sonata br. 4) i E. Podgaitsa (Fantazija u sjećanje na Alfreda Schnittkea). Što se tiče koncertnog rada tokom cjelokupnog školovanja, nastupao sam na mnogim manifestacijama i kulturnim događajima koji su se održavali u Istarskom narodnom kazalištu (Dani Muzičke akademije u Puli, koncerti nagrađenih studenata i brojne druge manifestacije), zatim na Zagrebačkom Biennaleu i u brojnim dvoranama u BiH.
*
*Održali ste i brojne solističke koncerte. Gdje ste sve svirali? Kakav je osjećaj svirati pred publikom solo?
Smatram da je jako bitna kvalitetna psihološka priprema pred solo koncert jer postoji velika odgovornost i prema samom sebi, ali i prema publici. Najbitnije je kontrolisati misli i usmjeriti svu pažnju prema muzici i emociji koju ta muzika proizvodi, odnosno prema ideji samog kompozitora koju umjetnik treba da prenese publici. Beethovenov citat je: „Odsvirati krivu notu je nevažno, svirati bez strasti je neoprostivo“ pa se uvijek vodim tom mišlju pri izvedbi solističkih koncerata. Uvijek se na pripremama trudm proći sve dijelove što je detaljnije moguće (ponekad i perfekcionistički jer sam uvijek poprilično detaljan) ali kada se približi koncert, nastojim se fokusirati na cjelokupan umjetnički dojam. Niko neće primijetiti dvije ili tri krive note ali utisak koji umjetnik ostavi kroz energiju, strast i emociju je ono što razlikuje prosječnog od vrhunskog umjetnika. Nije dobro postaviti sam sebi prevelik pritisak pa često radim vježbe disanja i čitam knjige koje mogu pomoći da se misli usmjere na pravilan način jer je pozitivnu tremu neophodno izbalansirati. Nakon uspješnog koncerta, osjećaj je neopisiv, nešto poput osvajanja trofeja u fudbalu jer znate da ste dali sve od sebe i da ste uspjeli zadovoljiti i svoje ambicije i da ste lijepu energiju i emociju prenijeli publici.
Održao sam solistički koncert u junu 2018. u Sarajevu (maturski koncert), solistički koncert u Poreču u februaru 2020.g kao i dva solistička koncerta na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Muzičkoj akademiji u Puli u septembru 2022.g. Nastupio je solistički sa orkestrom na „50. Varaždinskim baroknim večerima“ u septembru 2020.g. Tokom 2020/21 godine učestvovao je na koncertima u organizaciji popularne muzičke njeb stranice „Accordion Constellation“ među kojima su najznačajniji Novogodišnji koncert, Koncert slavenskih kompozitora i koncert pod nazivom „Proljetni zvuci harmonike – transkripcije za harmoniku“. Tokom školovanja u Puli nastupio sam i na Danima harmonike u Rovinju i Poreču solistički. Neke od najznačajnijih kompozicija koje sam izvodio na solističkim nastupima i koncertima su kompozicije Francka Angelisa (Impasse, Romance, Suite „Haiti“), Vladislava Zolotaryova (Sonata no2), Victora Vlasova (Land of the Gulag Archipelago), P. Makkonena (Tango Toccata), A. Kusyakova (Sonata br. 4), E. Podgaitsa (Fantazija u sjećanje na Alfreda Schnittkea), S. Mossenmarka (Njood spirit), G. Hermose (Anantango), V. Malicha (Toccata), V. Semyonova (Sonata no1), P.I. Tchaikovskog (Romance f-moll no5) kao i brojna barokna i rokoko djela (Bach i Scarlatti).
*Sarađivali ste sa profesorima iz različitih država i držali masterklasove. Kakav je osjećaj sarađivati sa velikanima, a kako je držati časove djeci?
Sarađivao sam sa profesorima iz mnogih država kao što su Claudio Jacomucci (Italija), Geir Draugsvoll (Danska), Borut Zagoranski (Slovenija), Zoran i Danijela Rakić,
Vojin Vasović (Srbija), Elzbieta Rosinska, Krzysztof Olczak (Poljska), itd. Od svakog profesora se čuje različito mišljenje i za umjetnike je jako bitno da su upućeni pravovremeno u održavanje svih masterclassova na obližnjim umjetničkim ustanovama.
Pogubno je kada se radi samo u četiri zida bez nastupa sam ili sa jednim profesorom jer tada umjetnik nema kome prenijeti umjetnost i ideju kompozitora.
Akademije u BiH i regiji svakako imaju prostor da taj segment poboljšaju i da više međusobno sarađuju i češće dovode strane stručnjake da drže studentima masterclassove. Djeca su divna i poseban je osjećaj svakom pristupiti individualno i pomoci im da se upoznaju s instrumentom i zakorače u svijet muzike uz vas kao mentora. To je i velika odgovornost jer je svako dijete zasebna ličnost i teško je shvatiti želje i potrebe svakog djeteta a istovremeno i držati disciplinu.
* Kako gledate na scenu klaisične muzike u BiH i na to da harmonika još uvijek nije dovoljno prihvaćena kao instrument kojim se svira i klasična muzika?
Razvoj umjetnosti u BiH je oblast o kojoj se može pokrenuti dosta rasprava i debata. Čuveni Platon je rekao, kao izuzetno utjecajan grčki filozof – „kakva muzika, takva država!“. Danas je ta izjava aktuelna više nego ikada jer BiH ima ogroman potencijal među mladim muzičarima i umjetnicima da postane vodeća u regiji kada je umjetnost u pitanju, međutim neophodno je poboljšati perspektivu za razvoj i zaposlenje za mlade umjetnike u Bosni i Hercegovini, nadležne institucije moraju više ulagati u umjetnost i umjetničke manifestacije a mladi moraju postati svjesni značaja klasične muzike već tokom školovanja u osnovnoj i srednjoj školi. Veliki broj medija u našoj sredini ne obraća dovoljno pažnju na umjetnost, promovišu se koncerti koji su upitnog umjetničkog kvaliteta (tzv. kič) i samim tim se obezvrjeđuje umjetnost.
Mladi danas često su okrenuti „turbofolku“ i sličnim žanrovima a posebno je to izraženo u sferi muzičkog obrazovanja na harmonici. Učenici pa čak i studenti koji se školuju za profesionalne muzičare, jednostavno se ne mogu odvojiti od turbofolka i kiča i to dovodi do narušavanja integriteta i umjetničkih institucija i ugrožava razvoj same umjetnosti. Sve je manje kvalitetne umjetničke kritike, probranih stručnjaka koji donose kvalitetan estetski sud o umjetničkim djelima, interpretacijama i samim umjetnicima.
Najbolji dokaz je harmonika kao instrument (iako nije jedini instrument koji može poslužiti kao primjer) – ljudi nisu svjesni (neki ne žele da se osvijeste dok drugi nemaju prilika da čuju harmoniku u sasvim novom izdanju) da je harmonika instrument tanga, plesa, polke, valcera, jazza (naravno može se koristiti i kao tradicionalni instrument za sevdalinku što je takođe itekako vrijedno) međutim vrlo rijetko imam priliku u BiH sresti akordeonistu koji je posvećen jazzu, tangu i sl. i koji je uz klasiku naklonjen jednom takvom umjetnički vrijednom stilu. U BiH harmonika ne samo da se poistovjećuje s narodnjacima (narodna muzika takođe može posjedovati krasne tradicionalne elemente) nego je u većini slučajeva harmonika = turbo folk i slični „pravci“ koji više vode prema koridama nego prema umjetničkim vodama i da bi se obični narod osvijestio i doživio harmoniku na pravi način – taj divni instrument i umjetnik mora znati prezentovati na pravi način.
U Evropi je svakodnevnica prezentacija harmonike kroz tango, jazz, klasiku i sl. dok je kod nas harmonika, stičem dojam, u očima običnog naroda i dalje instrument samo za kič, zabavu i svadbe. Umjetnici moraju svojim svakodnevnim ponašanjem u javnosti doprinijeti da se slika harmonike i predrasude o njoj promijene u našem društvu ali u svakom slučaju istinska umjetnost se sve teže može naći jer da bi umjetnost istinski ušla u srca ljudi neophodna su tri faktora: kvalitetan repertoar, kvalitetno okruženje i tehnički uslovi (uz podršku medija i odaziv publike) i kvalitetni umjetnici koji utiču na javnost ne samo koncertiranjem već i svakodnevnim ponašanjem kao javne ličnosti. Kad u BiH / u ovom slučaju Sarajevu, o kojem primarno govorim (s obzirom na činjenicu da sam tu proveo najveći dio školovanja), postane svakodnevnica interpetirati jazz, tango, valcer u javnim prostorima tada će i harmonika u oku običnog posmatrača postati nešto više od običnog instrumenta za kič i zabavu. Ne mislim samo na javni prostor u kontekstu koncertnih dvorana – kada čujete pri dolasku u osnovne, srednje muzičke škole i akademije, privatne škole, itd. (na hodnicima) isključivo klasiku, jazz i sl., tada ćemo imati jasnu povratnu informaciju da smo se promijenili kao društvo. Harmonika se u evropskim dvoranama često može čuti u formi solističkog nastupa uz pratnju kamernog ili simfonijskog orkestra. U BiH je to gotovo nepoznanica zbog čega je upravo djelovanjem kroz ključne institucije (umjetničke akademije, umjetničke škole, pozorišta, umjetnički festivali,…) neophodno doprinijeti da se harmonika prezentuje u potpuno novom svjetlu bh javnosti i da se percepcija o shvatanju harmonike počne mijenjati prvenstveno kod naših učenika i studenata na koje je puno lakše djelovati kroz obrazovni sistem u odnosu na starije ljude.
*Podržava li dovoljno BiH studente harmonike, kakvo je Vaše iskustvo?
U BiH je jako malo organizacija koje stipendiraju nadarene studente što takođe može praviti problem u ostvarenju ciljeva ambicioznih studenata. Često kvalitetne stipendije daju strane organizacije (njemačke, austrijske i sl.) međutim ponekad su takve organizacije primarno političke i nažalost studenti muzike im nisu u prvom planu i uz to su im značajni pri odabiru stipendista i politički stavovi studenata što automatski dovodi u nepovoljan položaj razvoj mladih umjetnika koji mogu biti izloženi neugodnostima ako imaju drugačiji stav od narativa takve organizacije.
*Šta planirate u budućnosti?
Volio bih da nastavim doktorat u oblasti muzičkog obrazovanja, baviti se pedagoškim radom i prenositi znanje, te raditi projektima i sarađivati sa NVO kako bih poboljšao umjetnost i položaj umjetnika u BiH kako bi imali perspektivu da ostanu i da kvalitetno koncertiraju i da se kvalitetno zaposle. Najbolji umjetnici bi trebali ostati na umjetničkim akademijama kako bi i same akademije postale još bolje i kako bi mladi umjetnici još vise napredovali jer smatram da u Sarajevu odnosno BiH nije napravljen kvalitetan sistem koji garantuje nadarenim ljudima da ostanu na visokoobrazovnim umjetničkim institucijama i zaposlenje zavisi o brojnim drugim faktorima koji nisu primarno umjetnost i kvalitet.
NAJNOVIJE IZ RUBRIKE
DAMJANOVIĆ PORUČILA: Očuvati operativne kapacitete MUP-a
TAMARA Dajmanović, narodni poslanik Socijalističke partije Srpske, izjavila je da uprkos ubrzanoj smjeni generacija policijskih službenika, MUP Republike Srpske mora očuvati operativne kapacitete, te da SPS u skladu sa navedenim predlaže amandman na Prijedlog izmjena Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima.
PODRŠKA IZ SRPSKE SLOVAČKOM PREMIJERU: Naše molitve usmjerene ka tome da Fico iz borbe za život izađe kao pobjednik
SRPSKI član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da sa šokom i nevjericom primila vijest o atentatu na slovačkog premijera Roberta Ficu.
PREMINULA MAJKA OSUMNJIČENOG ZA UBISTVO DANKE ILIĆ: Svetlani Dragijević pozlilo u komšiluku
SVETLANA Dragijević, majka osumnjičenog za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić Dejana Dragijevića, iznenada je preminula danas u Zlotu kod Bora.
„BILA JE TO MOJA DUŽNOST KAO ČOVJEKA I PRIPADNIKA OS BiH“: Mladen ugledao porodicu ispred zapaljenog auta, ono što je uradio čin je hrabrosti (FOTO)
PRIPADNIK Oružanih snaga BiH Mladen Jovičić pomogao je porodici čije se vozilo zapalilo na autoputu Doboj - Banjaluka.
„BEĆIROVIĆ SE OBRAĆA U LIČNOM SVOJSTVU, A NE U IME PREDSJEDNIŠTVA BiH“: Cvijanovićeva informisala SB UN
SRPSKI član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović potvrdila je za da je informisala Savjet bezbjednosti UN da će se Denis Bećirović na današnjoj sjednici obratiti u ličnom svojstvu, a ne u ime Predsjedništva, niti u ime svih u BiH.
„IZVRŠIOCI GENOCIDA NAD SRPSKIM NARODOM POKUŠAVAJU DA ETIKETIRAJU SRBE“: Iz Boračke organizacije Srpske ogorčeni nepravdama
PREDSJEDNIK Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić izjavio je danas da je apsurd da srpski narod, koji je doživio genocid u dva svjetska rata, sada pokušavaju da etiketiraju kao genocidan isti oni koji su počinili genocid nad Srbima.
RODIĆEVA POVODOM MEĐUNARODNOG DANA PORODICE: Porodične vrijednosti u vrhu prioriteta SPS-a
JELENA Rodić, predsjednica Foruma žena Socijalističke partije Srpske, izjavila je, povodom Međunarodnog dana porodice, da bez zdrave tradicionalne porodice ni jedno društvo nema šansu za opstankom.
MAJKA PRVIH ČETVORKI U ISTORIJI BANJALUKE ZA „NOVOSTI“: Liče, ali već im sada vidim različitu narav (FOTO)
NAŠI Matej, Marko, Luka i Jovan su juče, 14. maja, napunili četiri mjeseca i dobro su. Rastu. Budući da su četvorke, naravno, fizički su mnogo slični, ali već se vidi da će biti različiti karakteri, da će imati različite naravi.
DODIK: Zahvalnost Budipmešti što će glasati protiv rezolucije o Srebrenici
PREDSJEDNIK Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je danas u Budimpešti da će eventualno usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN usložiti stanje u BiH i istakao da će Mađarska glasati protiv, na čemu je Srpska posebna zahvalna.
SIJARTO: Mađarska će glasati protiv rezolucije o Srebrenici (FOTO)
MAĐARSKA će glasati protiv rezolucije o Srebrenici, izjavio je ministar spoljnih poslova i trgovine Mađarske Peter Sijarto na konferenciji za novinare nakon održanih sastanaka u Budimpešti.
17:19 PODRŠKA IZ SRPSKE SLOVAČKOM PREMIJERU: Naše molitve usmjerene ka tome da Fico iz borbe za život izađe kao pobjednik
SRPSKI član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da sa šokom i nevjericom primila vijest o atentatu na slovačkog premijera Roberta Ficu.
01:08 ŠVAJCARSKA POBJEDNIK EVROVIZIJE 2024: Poslušajte pobjedničku numeru (VIDEO)
POSLIJE glasanja žirija i publike, saopšteno je da je predstavnik Švajcarske odnio pobjedu na ovogodišnjoj "Evroviziji".
Vremenska prognoza
Sarajevo
Banja Luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Kursna lista
1 OTIŠLI OD NEŠIĆA: Kompletan odbor DNS u Laktašima prešao u Stevandićevu stranku
SVI članovi gradskog odbora DNS u Laktašima odlučili su da napuste ovu stranku i postanu članovi Ujedinjene Srpske.
0 ZDRAVSTVO DOBIJA POJAČANJE: Srpska tri decenije bez imunologa, uskoro dobija dva
REPUBLIKA SRPSKA već tri decenije nema niti jednog imunuloga zbog čega je otežano liječenje pacijenata koji boluju od autoimunih bolesti. Međutim, nadležni uvjeravaju da će se trenutno stanje ubrzo promijeniti.
Komentari (0)