KONAČAN ODGOVOR NA VJERNO PITANJE: Mogu li muškarci i žene biti samo prijatelji?

Novo istraživanje Univerziteta iz Viskonsina i iz SAD sugeriše da možda ima istine u ovoj mogućnosti – da možda mislimo da smo sposobni da budemo „samo prijatelji“ sa pripadnicima suprotnog pola, ali prilika (ili uočena prilika) za „romansu“ često vreba samo iza ugla, čekajući da nasrne u najnepovoljnijem trenutku.

Da bi istražili održivost istinski platonskih prijateljstava suprotnog pola – istraživači su doveli 88 parova-prijatelja suprotnog pola u laboratoriju. Privatnost je ovdje bila najvažnija – na primjer, zamislite posljedice ako dva prijatelja saznaju da jedan – i samo jedan – ima neizrečena romantična osjećanja prema drugom tokom njihove veze.

Da bi obezbijedili iskrene odgovore, istraživači ne samo da su slijedili standardne protokole u ​​vezi sa anonimnošću i povjerljivošću, već su takođe zahtijevali od oba prijatelja da se slože – verbalno i jedno pred drugim – da se uzdrže od razgovora o studiji, čak i nakon što su napustili testiranje i objekat.

Ovi parovi su zatim razdvojeni, a svakom članu svakog para je postavljen niz pitanja u vezi sa njegovim ili njenim romantičnim osjećanjima (ili nedostatkom istih) prema prijatelju sa kojim su pohađali studiju.

Rezultati ukazuju na velike rodne razlike u tome kako muškarci i žene doživljavaju prijateljstva suprotnog pola. Muškarce su mnogo više privlačile prijateljice nego obrnuto.

U stvari, procjene muškaraca o tome koliko su bili privlačni svojim prijateljicama nisu imale praktično nikakve veze sa onim kako se te žene zapravo osjećaju, i skoro sve ima veze sa onim što su se sami muškarci osjećali. U suštini, muškarci su pretpostavljali da je svaka romantična privlačnost koju iskuse bila obostrana i bili su slijepi za stvarni nivo romantičnog interesovanja koje osjećaju njihove prijateljice.

Žene su takođe bile slijepe za način razmišljanja svojih prijatelja suprotnog pola; jer žene uglavnom nisu bile privučene svojim muškim prijateljima i pretpostavljale su da je ovaj nedostatak privlačnosti obostran. Kao rezultat toga, muškarci su dosledno precjenjivali nivo privlačnosti koje su osjećale njihove prijateljice, a žene su dosledno potcenjivale nivo privlačnosti koje su osjećali njihovi prijatelji.

Muškarci su takođe bili spremniji da djeluju na ovu pogrešno shvaćenu međusobnu privlačnost. I muškarce i žene podjednako su privlačili romantično povezani prijatelji suprotnog pola i oni koji su bili slobodni.

Međutim, muškarci i žene su se razlikovali u tome u kojoj meri su privržene prijatelje vidjeli kao potencijalne romantične partnere. Iako su muškarci podjednako za romantične sastanke sa zauzetim i solo prijateljicama, žene su manje bile zainteresovane za zauzete muškarce.

Ovi rezultati sugerišu da je muškarcima, u odnosu na žene, posebno teško da budu „samo prijatelji“.

Ovo nije samo potvrda stereotipa o muškarcima i naivnim ženama željnim seksa; to je direktan dokaz da dvije osobe mogu doživjeti potpuno isti odnos na radikalno različite načine. Čini se da muškarci vide bezbroj mogućnosti za romantiku u svojim navodno platonskim prijateljstvima suprotnog pola. Žene u ovim prijateljstvima, međutim, izgleda da imaju potpuno drugačiju orijentaciju – onu koja je zapravo platonska.

Ove studije sugerišu da muškarci i žene imaju veoma različite poglede na to šta znači biti „samo prijatelji“ — i da ovi različiti pogledi imaju potencijal da dovedu do problema. Iako se čini da su žene iskrene u svom uverenju da su prijateljstva suprotnog pola platonska, čini se da muškarci ne mogu da isključe svoju želju za nečim više.