„SVAKI DAN GLEDAM NJEGOVE SLIKE I LJUBIM GA“: Teška ispovijest Žike Todorovića o smrti sina

– Ja svaki dan gledam njegove slike i ljubim ga i gledam te neke snimke na mobilnom telefonu. Evo sad je bilo pet godina… Prošlo… Pet i po godina je sad kad dajem ovaj intervju. Još uvijek nisam stao na noge. Sada radim neke rokenrol emisije i uopšte me gluma više ne zanima – započeo je Srđan i ispričao kako je došlo do tragedije.

– Stavili smo ga na popodnevno spavanje, pustili smo ga pola sata duže i već je bilo kasno, bio je plav. Kad je došla hitna pomoć uradili su sve, ali doktorka je rekla da je prekasno – rekao je glumac, a potom zastao na trenutak.

– Slučajna iznenadna dječja smrt! To se zove kad dijete umre u snu i obično se dešava djeci od tri do pet godina. Naravno, radili su, kako se kaže ono kad gledaju krv da li je od nečega umro? I nisu našli ništa. I onda kad ne nađu ništa stave pod ‘SIDS’. To je zvanična bolest koja postoji u Americi. Ja sam pričao sa nekim američkim parovima kojima je isto dijete umrlo od SIDS-a. ‘SIDS’ – neobjašnjivo, zašto? Ili na srpskom ‘Slučajna dječja iznenadna smrt”, otkrio je Srđan, koji se prekrstio i blago udario rukama o sto.

Na pitanje da li je doživio da ga sin nazove “tata”, da li je počeo da priča i komunicira sa njim. Više puta je potvrdio.

– Da! Taman je postao dječak, dječak – zaplakao je.

Ljubav sa suprugom Anom desila se na prvi pogled na Adi Bojani, koja traje dvije i po decenije. Vole se istim intezitetom kao na početku veze, a gubitak djeteta još više je utemeljila njihovu ljubav.

Ona se još uvijek nije pomirila sa činjenicom da njenog sina više nema, i nije se oporavila.

Uprkos tragediji Todorović je zahvalan što je, bar kratko, osjetio kako je to biti otac.

– Recimo da Ana i ja nismo mogli da imamo djecu pošto mnogi parovi ne mogu, da li bih bio srećniji? Ne znam. Ali, u svakom slučaju sam zahvalan Bogu što sam, eto, osjetio kako je biti otac – ispričao je Srđan za Unu.