ISTINA O STRADANJU NARODA KOZARE: U Kotor Varošu sutra promocija knjige o zločinu nad Srbima

Zbornik sadrži stručne radove istoričara i publicista iz Republike Srpske, Srbije i Hrvatske, te brojne fotografije i dokumente o stradanju naroda Kozare u Drugom svjetskom ratu. Na promociji će govoriti autori Zoran Kos, Radenko Vujasin i Radoja Racanović, a organizator je Književna zajednica „Vaso Pelagić“ iz Banje Luke.

Radove u zborniku imaju istoričari, Boris Radaković iz Prijedora, dr Nemanja Dević iz Beograda i dr Vladimir Šumanović iz Zagreba.

Recenzenti su prof. dr Bojan Dimitrijević i prof. dr Veljko Đurić Mišina, a zbornik sadrži i publicističke radove Zorana Kosa, Ranka Preradovića, Radenka Vujasina, Radoja Racanovića i Zorana Mačkića.

Jedan od autora zbornika, Zoran Kos kazao je za „Glas Srpske“ da je prošlo osam decenija od stradanja naroda Kozare, a isto toliko je trebalo da javno progovorimo o toj temi na ispravan način.

– Obilježavajući značajan datum, 80 godina od ofanzive na Kozari, pokušali smo da istorijski realno sagledamo kozaračku kataklizmu. Želja nam je bila da što objektivnije sagledamo stradanje našeg naroda, prije svega zarad budućih istraživanja i kompletiranja istorijske istine o otporu i borbi u kojoj su nedužni, goloruki narod Kozare tukli njemački tenkovi i avioni i brojčano nadmoćnija ustaško-njemačka pješadija. U svemu je učestvovalo i kvislinško domaće stanovništvo, a žrtve su bili pripadnici srpskog naroda, pravoslavne vjere, oba pola, svih životnih doba. Pokolji su činjeni u kućama, na kućnim pragovima, u dvorištima, na putevima, po šumama, oranicama i livadama, u pravoslavnim hramovima i crkvenim domovima te u logorima, dječijim i sabirnim na čelu sa zloglasnom ustaškom fabrikom smrti Jasenovac – kazao je Kos. Dodao je da se u zborniku govori i o lijevim skretanjima i malo poznatim događajima kao što je Šošin jarak.

– U Drugom svjetskom ratu uz pomoć Italijana i Nijemaca, prije vojnog poraza Kraljevine Jugoslavije, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Ustaško vođstvo planiralo je da Banja Luka bude glavni grad što je značilo da na ovim prostorima treba srpski narod pobiti, protjerati i preseliti u Srbiju. Shvativši šta mu se sprema, nakon velikih zločina u Dalmatinskoj zagori, Lici, Baniji, Kordunu i Bosanskoj Krajini, srpski narod je ustao i počeo organizovanje otpora – navodi Kos. Da nesreće bude veća, vođe ustanka i otpora su se ubrzo zbog ideologije podijelili i zakrvili.

– Jedan od uglednih Srba i ustanički vođa bio je i učitelj Lazar Lazo Tešanović. Istoričari još nisu do kraja razjasnili njegove aktivnosti u ratnom vihoru. Zna se da je kao ratnik pripadao Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini, gubitničkoj strani u ratu. U narodu je ostalo sjećanje da zbog njega i saboraca nije bilo velikih stradanja u javoranskom kraju i dijelovima koje su štitile Tešanovićeve čete. Malo je poznato kako je stradao, a ne zna se ni gdje mu je grob. Ostala su sjećanja koja se već treća generacija usmeno prenosi mlađima – ističe Kos. On je naglasio da je komunistička ideologija bila temelj tumačenja prošlosti te da stoga i ne treba da čudi da ima štiva sa neumjereno mnogo podataka o komunistima i NOV Jugoslavije.

– Narod sa područja koji su branili četnici, svojevremeno je proglašen krivim za smrt dr Mladena Stojanovića, a oni i danas nose taj krst. Treba podsjetiti da je, dok se pripremala ofanziva na Kozaru, Komunistička partija Jugoslavije radila na razbijanju „velikosrpske hegemonije“ zarad revolucije i proklamovanih ciljeva. Osam decenija živjela je laž da su četnici učestvovali u ofanzivi na Kozari, a jedina je istina da su imali na svom kućnom pragu okršaje sa partizanskim jedinicama i mnogi su zbog toga glavu izgubili. Ukratko, to je bio bratoubilački sukob za potrebe revolucije – rekao je Kos.

Prof. dr Veljko Đurić Mišina u recenziji kazao je da je u zborniku prvi put javno rečeno o stvarima o kojima se decenijama ćutalo jer to nije bilo korisno za opšte ocjene prošlosti koje su bile pune anacionalne ideologije.

– Primetan je kritički odnos prema izvesnim ličnostima i događajima vezanim za partizanski pokret, što do sada gotovo da i nije javno izrečeno ili napisano – napomenuo je Mišina u recenziji.

(GLAS SRPSKE)