Praznik Svetog Save počeo je da se obeležava već u prvim decenijama poslije njegove smrti u 13. vijeku. Crkva je uspjela da ovaj običaj prenese u sve zemlje u kojima su živjeli Srbi i on se održao čak i u tursko vrijeme i sačuvao se sve do današnjih dana.
Postoji mnogo narodnih vjerovanja vezanih za Savindan. Mnogi će gledati u nebo i pažljivo osluškivati jer se vjeruje da, ako na Svetog Savu grmi, zemlji predstoje važni i sudbonosni događaji.
Interesantno je da je grmljavina na Svetog Savu zabilježena i u narodnoj pjesmi o početku bune na dahije 1804. godine: “Treću Sveci vrgoše priliku, grom zagrme na Svetoga Savu, usred zime, kad mu vrijeme nije, sinu munja na Časne Verige, potrese se zemlja od Istoka, da se Srblji na oružje dižu, al se Srblji dignut ne smjedoše…”
Ako u kući imate đaka, na današnji da bi trebalo da napravite žito, čak iako vam nije slava. Stari kažu da na taj način odajete poštu Svetom Savi i detetu obezbeđuje sreću i uspeh u školovanju.
Slično, u Vojvodini se na Savindan obavezno prave perece – posne ako praznik pada u sredu ili petak tj. mrsne ako pada u neki drugi dan. Ovaj običaj nije vezan za crkvene kanone, ali jeste za narodno predanje po kome je Sveti Sava Srbe naučio kako da na vodenici melju žito. Pereci koji se danas prave u njegovu čast simbolizuju hleb koji je svom narodu ovaj svetitelj tako omogućio.
U nekim krajevima Srbije Svetog Savu naročito revnosno praznuju stočari. Pred praznik oni, iz straha od vukova, nikako neće terati stoku u šume. Takođe, danas se ne sme raditi sa sečivom, a čak se i britve treba da se drže zatvorene da bi i vukovima čeljusti ostale sklopljene.
Na ovaj praznik, narod kaže, po kući se ne rade nikakvi teži poslovi, a naročito se treba kloniti crvenih tkanina i bojenja. Narod veruje da će u suprotnom vukovi poklati svu stoku.
Ο Savindanu se ne rade teži poslovi. U nekim krajevima se ne radi ništa. Negdje poste cijelu nedjelju prijee Savindana.
Iako je dan Svetog Save takozvano crveno slovo, na Svetog Savu za kućne poslove uglavnom važi kontra od onoga što je uobičajeno na velike praznike. Baš zato što se stoka u staro vreme puštala sama na ispašu, smatralo se da domaćin Savindan treba da iskoristi za sve bitne kućne poslove. Tako se u nekim krajevima Srbije smatra da danas žene smeju da rade kućne poslove, a čak je poželjno da se obavi i veliko spremanje.
Smatra se i da djeca na Svetog Savu treba da nauče nešto novo, makar neku novu pesmu, jer će se u suprotnom ulijeniti i neće dovoljno napredovati cijele godine.
CHF
Komentari (0)